Kradem život nekom trenutku od jučer
želim da spokoj pokuca na okna
ti
i ja
bit ćemo sami
uljuljani u sigurnost svojih života
srce će zatreperiti tiho „nije ovo naše vrijeme“
nijeme usne zatomit će jecaj
i čitav život bit će na dlanu
nepoznati ljudi prolazit će pored mene
samo tvoj odjek koraka bit će izgubljen
za neka nova sutra
na dnu ormara stara kutija
čuva pisamca vjernih ljubavi,
poneki osušeni cvijet,
oblutak
list jesenskih boja
odavno ugašene telefonske brojeve
i nepostojeće adrese
odnekud propuh donese mirise ulice
svježe opranog rublja
benzina i procvalih lipa
kao i onog dana kad sam tvoju siluetu
tražila pogledom
al ona se s mojom za treptaj mimoišla
nisam udahnula život
već pustila da se prospe kroz prste
mi nismo sazdani od istog komada
i srce iznova zatreperi tiho „nije ovo naše vrijeme“
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.