Zlatko Erjavec: Odnosi su neiscrpna tema, sve drugo je prolazno

Piše Sandra Pocrnić Mlakar

Poziv na grupni seks, samac na godišnjem odmoru, spisateljsko osvajanje ruskog tržišta neki su od motiva u humoreskama virovitičkog pisca Zlatka Erjavca, u kojima demonstrira neočekivano duhovito razmišljanje izvan okvira. Budući da humoreske danas rijetko tko piše - a onaj tko ih piše najčešće ostaje u okviru politike - Zlatko Erjavec sa svojim humoreskama kojima osvjetljava svakodnevne odnose u obitelji dobrodošlo je literarno osvježenje. Erjavčeve humoreske već su prije objavljivanja knjige postale svojevrstan fenomen – objavljivane su na lokalnom portalu Virovitica.net gdje su počele osvajati čitatelje i postajale tema razgovora u gradu, a zatim su objavljene i u književnim časopisima Riječi i Krik.

Erjavčeva knjiga pod naslovom „Žene vole pametne muškarce“ već je desetak dana u knjižarama, a promocija u knjižnici u Virovitici najavljena je za 14. prosinca.

Zlatko Erjavec počeo je pisati nakon umirovljenja, potaknut okupljanjima pjesnika i umjetnika na Virovitičkim umjetničkim večerima. Svoju umjetničku crtu otkrio je ipak puno ranije jer je osamdesetih godina sudjelovao u radu kazališne družine Keprure. Sa Zlatkom Erjavcem razgovaramo o reakcijama na knjigu humoreski, o politici u njegovim pričama i o tradicionalnim obiteljskim ulogama koje je kreativno i začuđujuće uspješno uspio sagledati iz nove perspektive.

Kakve su reakcije na knjigu? Što kažu prvi čitatelji?

Prve reakcije su odlične. Čitatelji su zadovoljni jer činjenica je da gotovo ne postoje knjige koje će nas uspjeti nasmijati. Smatram da je ova zbirka upravo iz tog razloga osvježenje na domaćoj sceni.

Kome su namijenjene vaše priče i humoreske – mladima ili vašim vršnjacima? Što mislite, tko bi ih mogao bolje prihvatiti?

Smatram da je knjiga namijenjena svima otvorenog uma. Dakle, ne bih stavljao nikakva dobna ograničenja. Dobio sam dobre kritike od srednjoškolaca, srednje generacije i onih malo starijih. Važno je da se priče ne shvaćaju bukvalno.

Humoreske i priče u knjizi “Žene vole pametne muškarce” većinom se bave muško-ženskim odnosima, tim više što opisuju svijet iz muške perspektive. Jesu li vaše humoreske svojevrstan muški odgovor na ekspanziju ženske self-help proze?

Dok sam pisao priče, nisam imao na umu ništa drugo osim da ih napišem, da ponudim svoje viđenje svijeta oko nas. Točno je da su muško-ženski odnosi prikazani iz muške perspektive, ali ni ovdje nije ništa tipično. Muški likovi su u većini priča egocentrični, škrti ili lažljivi.

U nekoliko priča dotičete se javnog i političkog života koji uspješno ironizirate u pričama “Kultura na visokim granama” i “Direktan prijenos”. Kako to da politika ne zauzima veći prostor, s obzirom na obilje inspiracije koje nudi aktualna politička događanja i protagonisti?

Cijeli život sam gledao da se izmaknem od politike, koliko god je to moguće. Osim toga, većina književnika temelji svoja djela upravo na politici, a ja smatram da su time sami sebe ograničili, prvenstveno vremenski. Tko se više sjeća ministara kulture ili zdravstva od prije dvadeset godina?

U pričama često varirate obiteljske uloge izvan tradicionalnih okvira i fraza koje dominiraju u svakodnevnici, pa i u književnosti. Vidite li u svakodnevnim ulogama muža, žene, oca , majke neiskorišteni potencijal za kreativni razvoj i komunikaciju bez patetike?

Najdraža tema su mi odnosi. Bilo da su bračni, poslovni ili prijateljski, oni se stalno mijenjaju. U bajkama su muž i žena živjeli sretno do kraja života. U stvarnim životima napredujemo, učimo, radimo, ostajemo bez posla i slično. Sve to su situacije koje utječu i na naše odnose. Upravo su odnosi neiscrpna tema, sve ostalo je prolazno, prije ili kasnije.

Pišete li nove priče?

Pišem, ali slabijim tempom. Dugo nisam napisao ni riječ, potresen preranom smrću dragog prijatelja Roberta Roklicera. Sada se pojavljuju i nove obaveze vezane uz izlazak zbirke.