Godina je dana od smrti izuzetnoga čovjeka i pjesnika Ive Ćurka.
Ivo Ćurak je pjesnik koji je ostavio značajan pečat na stvaranju kulturnog ambijenta u predratnoj i poslijeratnoj Lašvanskoj dolini kao intelektualac širokih vidika. Hrabrio je svaki pokušaj normalizacije života u jednom kolektivnom PTSPI ozračju. (Anto Zirdum).
U Omišu je 4. listopada 2017, u 59. godini života umro književnik i umjetnik Ivo Ćurak. Pokopan je 6. listopada na mjesnom groblju gdje su se uz obitelj i rodbinu okupili brojni Omišani te brojni prijatelji, ponajviše književnici i umjetnici.
U ime obadviju omiških župa i grada Omiša od pokojnika se oprostio župnik Bodrožić, u ime školskih kolega i Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i voditelj Interreligijske službe.
Oči u oči, u ime prijatelja fra Stipo Marčinković, župnik župe Sućuraj na Hvaru, a u ime Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, čiji je član bio pokojnik, oprostio se književnik Ivan Šarolić.
Ivo Ćurak rođen je 2. veljače 1949. godine u Novoj Biloj u BiH gdje je završio osmogodišnju školu. Maturirao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a nakon studija na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu diplomirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagreb. Studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek filozofije i sociologije, prekida nakon položenih ispita druge godine. Za svećenika je zaređen 1976. godine. Godine 1982. teško je stradao u prometnoj nesreći kod Doboja. Duhovni pomoćnik bio je u Bugojnu, Tuzli, Kraljevoj Sutjesci, Varešu i Gučoj Gori, a župnik u Docu na Lašvi i Brajkovićima. Početkom 90 – ih sudjeluje u osnivanju hrvatskih društava u Travniku i Novom Travniku. Pokreće glasilo ogranka Matice hrvatske u Travniku "Glas Travnika" kojeg je glavni urednik, a koji, s osamnaestim brojem, zbog ratnog sukoba u Travniku 1993. godine, prestaje izlaziti. Godine 1995. pokreće list za kulturu i društvena pitanja "LoBi" koji nakon desetog broja mijenja ime u "NoVi" te postaje list HKD Napredak iz Novog Travnika. Urednik ovog lista bio je do tridesetog broja. U tim i drugim novinama objavljuje eseje, članke, likovne i književne kritike, pjesme. Urednik je nekoliko knjiga Matice hrvatske i HKD Napredak. Objavio je knjigu Pomiri pa vladaj (eseji). Teški infarkt 1998. mijenja njegov životni put. Te godine odlazi u Omiš gdje 2000. godine sklapa brak s Josipom Petrušić. Iste godine rađa im se kći Ana. I u Omišu uređuje nekoliko knjiga, piše recenzije, likovne i književne kritike te objavljuje knjige Cvjetanje neba (pjesme), Dnevnik iz Indije (putopis), Iza zatvorenog prozora (pjesme), Pročitana knjiga (izbor citata) i Zeleno svjetlo (pjesme).
PJESNIK
Sve boli dušu pjesnika:
ljepota
mržnja
ljubav
Sve boli dušu pjesnika.
Samo bol je drukčija.
Sve drugo je isto.
Kad pjesnik pjeva
u kutu njegove duše
ima mjesta za sve ljude
za sav svemir!
Svi su tada otkupljeni:
njegovom ljubavlju,
njegovim bolom,
njegovom samoćom!
Ivo Ćurak je pjesnik koji je ostavio značajan pečat na stvaranju kulturnog ambijenta u predratnoj i poslijeratnoj Lašvanskoj dolini kao intelektualac širokih vidika. Hrabrio je svaki pokušaj normalizacije života u jednom kolektivnom PTSPI ozračju. (Anto Zirdum).
U Omišu je 4. listopada 2017, u 59. godini života umro književnik i umjetnik Ivo Ćurak. Pokopan je 6. listopada na mjesnom groblju gdje su se uz obitelj i rodbinu okupili brojni Omišani te brojni prijatelji, ponajviše književnici i umjetnici.
U ime obadviju omiških župa i grada Omiša od pokojnika se oprostio župnik Bodrožić, u ime školskih kolega i Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i voditelj Interreligijske službe.
Oči u oči, u ime prijatelja fra Stipo Marčinković, župnik župe Sućuraj na Hvaru, a u ime Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, čiji je član bio pokojnik, oprostio se književnik Ivan Šarolić.
Ivo Ćurak rođen je 2. veljače 1949. godine u Novoj Biloj u BiH gdje je završio osmogodišnju školu. Maturirao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a nakon studija na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu diplomirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagreb. Studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek filozofije i sociologije, prekida nakon položenih ispita druge godine. Za svećenika je zaređen 1976. godine. Godine 1982. teško je stradao u prometnoj nesreći kod Doboja. Duhovni pomoćnik bio je u Bugojnu, Tuzli, Kraljevoj Sutjesci, Varešu i Gučoj Gori, a župnik u Docu na Lašvi i Brajkovićima. Početkom 90 – ih sudjeluje u osnivanju hrvatskih društava u Travniku i Novom Travniku. Pokreće glasilo ogranka Matice hrvatske u Travniku "Glas Travnika" kojeg je glavni urednik, a koji, s osamnaestim brojem, zbog ratnog sukoba u Travniku 1993. godine, prestaje izlaziti. Godine 1995. pokreće list za kulturu i društvena pitanja "LoBi" koji nakon desetog broja mijenja ime u "NoVi" te postaje list HKD Napredak iz Novog Travnika. Urednik ovog lista bio je do tridesetog broja. U tim i drugim novinama objavljuje eseje, članke, likovne i književne kritike, pjesme. Urednik je nekoliko knjiga Matice hrvatske i HKD Napredak. Objavio je knjigu Pomiri pa vladaj (eseji). Teški infarkt 1998. mijenja njegov životni put. Te godine odlazi u Omiš gdje 2000. godine sklapa brak s Josipom Petrušić. Iste godine rađa im se kći Ana. I u Omišu uređuje nekoliko knjiga, piše recenzije, likovne i književne kritike te objavljuje knjige Cvjetanje neba (pjesme), Dnevnik iz Indije (putopis), Iza zatvorenog prozora (pjesme), Pročitana knjiga (izbor citata) i Zeleno svjetlo (pjesme).
PJESNIK
Sve boli dušu pjesnika:
ljepota
mržnja
ljubav
Sve boli dušu pjesnika.
Samo bol je drukčija.
Sve drugo je isto.
Kad pjesnik pjeva
u kutu njegove duše
ima mjesta za sve ljude
za sav svemir!
Svi su tada otkupljeni:
njegovom ljubavlju,
njegovim bolom,
njegovom samoćom!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.