o Bože da ti je znati
koliko je strepnje samo
u pokušaju da kažem ovu sramotu
ponosito i glasno
- nema u mojoj kući sunca
o nema Bože
zbilja nema –
i povjeruj kada cvili
srce ovog beskičmenjaka
Bože koliko je samo neimaštine
u krošnjama jesenjim
i u zimskome zraku
u kostima mojim
u kostima onoga
koji u poderanim opancima pjeva
zamisli samoću u onoga koji vjeruje
Bože zamisli
zamisli samo
poistovjeti se
i vidi zašto u tebe ne mogu vjerovati
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.