znat ću da opet postajem živa
kada u zalog ponudim kosu
za vrele sapi nebeskih griva.
Kad jednom odem tražiti ptice
odanog glasa i meka krilja,
neka me nebo na sedlo stavi
i dâ mi ruke od tristo milja...
da opet grlim ozonska jutra
i bacam kike sa mliječna zida,
da šiljim grudi ka vasioni
bez mrve straha i truna stida.
Kad vinem tijelo s ovoga mjesta,
opet ću biti čarobna žena.
Strpljivo pletem, dok vrijeme spava,
uzde za mnoga ocvala htijenja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.