Sama,stojim sama
dok oluje me tuku
Gledam u blatnjavi put
i ne vidim izlaz.
Odjednom
kiša prestaje
sunce se polako pojavljuje
oslikavajući
tisućama blještavih lokvi
blatnjavi put.
Dišem i uplakano lice
prema nebu
prema suncu
dižem
Osjećam toplinu sunca
osjećam miris cvijeća
osjećam miris oprane zemlje
osjećam miris života
Udahnem duboko
osmjehnem se
i krenem,kroz blato
noge teško vućem
ali,svakim korakom
je lakše
jer sunce isušuje blato
i moji koraci postaju brži
Osjećam kao da ću poletjeti
Radost mi obuzima srce
Krećem,trćim
sa novom nadom
jer osjećam da me na kraju puta
čeka nešto bolje
i da će sve loše nestati
isto kao što nestaje blato
pod zrakama sunca.
Idem,moram,hoću,mogu
i znam
da ću uspjeti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.