utorak, 3. srpnja 2018.

Ivanka Hrvoić | Stojim




 Sama,stojim sama
 dok oluje me tuku
 Gledam u blatnjavi put
 i ne vidim izlaz.
 Odjednom
 kiša prestaje
 sunce se polako pojavljuje
 oslikavajući
 tisućama blještavih lokvi
 blatnjavi put.
 Dišem i uplakano lice
 prema nebu
 prema suncu
 dižem
 Osjećam toplinu sunca
 osjećam miris cvijeća
 osjećam miris oprane zemlje
 osjećam miris života
 Udahnem duboko
 osmjehnem se
 i krenem,kroz blato
 noge teško vućem
 ali,svakim korakom
 je lakše
 jer sunce isušuje blato
 i moji koraci postaju brži
 Osjećam kao da ću poletjeti
 Radost mi obuzima srce
 Krećem,trćim
 sa novom nadom
 jer osjećam da me na kraju puta
 čeka nešto bolje
 i da će sve loše nestati
 isto kao što nestaje blato
 pod zrakama sunca.
 Idem,moram,hoću,mogu
 i znam
 da ću uspjeti.

Nema komentara :

Objavi komentar