Što dokuči život, zavezan u mrežu,
kad potroši vode ovozemna dana?
Zavida li lišćem tragove na mreni
ili mu je nemoć podastrta rana?
Sjeti li se da je za trajanje stvoren
dok prinosi sjetno okoštala rebra,
ili, kao šuma, jednostavno znade
što je ostavio u kori od srebra?
Ako mu je bilo suđeno da traži,
k'o prenuto ptiče, san o zavjetrini,
zar se ne bi htio vinuti, bar jednom,
ka iskupu zadnjeg sna u mahovini?
Za života ne znaš odakle se stvori
sve što ti se stavlja na zemljana pleća.
Zato izaberi biti to što jesi
jer godove broji starost svevideća.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.