Koraci mi probudili nemir.
Grabim kroz masu spuštenih pogleda.
Gdje su ljudi što bili su ovdje.
Gdje su se vratili?
Dan se cijedi bez pozdrava.
Sjene ne uzvraćaju osmjehe.
Posramljen poremećenog lica,
grčevito pružam si ruku,
skrivajući uzdah odnesen propuhom.
Pozdravljam sebe samoga.
Stranicama što iznova ostavljam
razasut osmijeh mjeseca pokrivam.
Praznim listovima zaustavljam riječi
odbjeglog stiha skrivenog u meni.
Pogled si uzvraćam.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.