Proljeće iscijeđenim bojama
niz lišće istezalo je sunce.
Jašući na vjetru
dan je otvarao oči.
Zaokupljen klizeći dugom,
tuđim tragovima zarobljen
uporno se osvrćem
i propuštam osjećaj koji sam tražio.
Iskrivljujućim pejzažima
svijet je neplanski gubio mene,
moj pogled u daljini odlazi bez pozdrava.
Zaogrnut prošlošću,
zbogom je ono čemu težim.
Scenografijom života
razmičem sjećanja,
u treptaju izgužvana postavi se tama,
i zadrhti tišina u mome krilu.
Koliko je pogleda još ostalo?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.