Kolumne

subota, 26. kolovoza 2017.

Tomislav Domović | Žudnja



Tko te voli više od mene? Moje tijelo. Moje odleđeno tijelo te voli. Tako ono govori, nadimlje se, busa i zbog toga ono i ja počesto smo u sukobu. Kao dva uspaljena krvnika rastežemo tvoje brazde, bubnjamo po tvojim krovovima, u tvojim vrtovima gajimo i guje i mungose. Tvrdim da sam te ja prvi upoznao, osvojio; prvi da sam, kao najvažniji čin osvajanja, ukrasio i otkrio tvoju golu ljepotu pošumljenim govorom. Poezijom da sam oživio tvoje zamrle nemire.

Tijelo poriče te sumnjive zasluge i riče, trese se i drhtajem zbori: ja sam utrlo put, ja sam u suglasju s njenim tijelom otvorilo prostranstvo u kojem je, kao u nacionalnom parku, jedini imam pravo polijevati, štucati i kresati. Tijelo kaže da ne može bez nje i ja da sam razvlašteni pjesnički sebeljub: „Jeka si Tomislave, ti samo daleka si jeka. Nevješto oponašaš moj zov. Moje platinaste trube u kojima ona tuli.“

A ja vjerujem da te volim najviše. Kad tijelo umre možda će tako i biti.

Iz rukopisne knjige "Ljubavni abecedarij", ciklus "Tijelo"

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.