Piše: Božana Ćosić
Silno mučenje oko misterioznog dobročinitelja napokon je došlo do kraja. Naravno, obnovili smo Glamur i nastavili raditi, ali mislim da je to trenutno manje važno. Važno je upravo otkrivenje koje bi moglo utjecati, ne samo na daljnji poslovni razvoj, nego i na ekipu.
Moram prije nego vam otkrijem dobročinitelja reći nekoliko rijeći o Hrvoju i onim čudnim likovima. Koliko god sam se trudila i onako mudro htjela saznati nešto više, nisam dobila nikakav rezultat. Hrvoje je vješto izbjegavao reći mi bilo što.
Izbjegavao ili zbilja nema ništa s njima? To je pitanje koje mi se neprestano motalo po glavi. Istina je da imamo odličan odnos, da ništa jedno od drugoga ne tajimo. Tako je bilo do sada i na kraju, kada sam dobro razmislila, nisam pronašla razlog zašto bi se to promijenilo. Hrvoje je ozbiljan dečko i uistinu mu je stalo do mene. Pa ako je imalo pametan kako se doima, ne bi takvo što skrivao i dopustio da nam poljulja vezu. Znači, odlučila sam mu vjerovati na riječ i ubuduće manje obraćati pažnju na te likove, jer hej, možda sam stvarno sve samo umislila.
A sada da vam napokon otkrijem ono važnije: Tko je uplatio novac za obnovu?
Možda nikada ne bismo saznali da Hrvoje nije bio uporan i upustio se u vlastitu istragu. Krenuo je od ljudi koji su mu bliski i imaju novca, no kako nitko od njih nije bio taj, zapeo je u istrazi, a onda sasvim slučajno otkrio. Jednoga dana je, kao i obično, nazvao brata kako bi popričali. Spomenuo mu je što nam se dogodilo s Glamurom i da muku mučimo s otkrivanjem dobročinitelja. Ništa ne bi bilo strašno da se nismo zapitali zašto i kakve su mu stvarne namjere. Rekao mu je da smo obnovili Glamur iako ne znamo tko je iz čistog straha. Nije lako odbiti takvo što... I tada mu je, kako bi nas sve riješio muka, rekao da je on taj misteriozni dobročinitelj. Hrvoje je tada ostao bez riječi. Prvo, njegov brat nema novca na bacanje, drugo, čudilo ga je što je to učinio u tajnosti. Na kraju je ispalo da je njegov brat zbog odličnih primanja uštedio dosta novca. U Irskoj mu je krenulo. Dobio je odličan posao i kao grafički dizajner radi u velikoj i dobrostojećoj firmi. Čak je postao direktor odjela za razvoj i dobio na korištenje firmin stan i automobil. Sve to donijelo mu je dosta novca za lijep život i mogao je lijepo uštedjeti.
Sada se sigurno pitate zašto nam je pomogao u tajnosti i kakva su to braća koje ne mogu otvoreno razgovarati. Kako nam je Hrvoje poslije objasnio, stvar je bila u njegovom ponosu. Znao je Ivan da je Hrvoje preponosan da bi prihvatio novac. Smatrao bi to mislostinjom s obzirom na to da je riječ o poklonu, a ne posudbi. Nikada ništa nije dobio na poklon. Oduvijek se sam bori za sebe i nema namjeru to promijeniti. Lijepo je kada možeš računati na brata. Lijepo je kada se međusobno podržavaju i pomažu, ali Hrvoje postavlja granice svemu pa tako i bratskoj pomoći. Naravno da je na kraju sve dobro ispalo i da je nakon dugog nagovaranja odlučio prihvatiti dar, ali poznajem ga i znam da mu je sve skupa ostavilo gorak okus u ustima.
Nakon tog otkrića počeo se mijenjati i gubiti volju. Nestao je entuzijazam. Počeo je na Glamur gledati kao na nešto što mu više ne pripada.
Nadam se da je to sve, da će ga proći i da će nam se vratiti stari Hrvoje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.