Užurbano zadihana kao da kasni
Na prvi (od bezbroj) randevu
Sa svojom individualnošću
Polijeće sjetna niz obronke slutnje
U pravi proljetni ambis
Udišući nakon gomile vremena
Mekim plućima raspršene mirise
Iz žardinjere života
Željna okusa
Rukama iscrtavajući znak molitve
Iz koje virkaju biserna slova blagoslova
Nebu iznad i zemlji koju plodi
Bosim stopalima čežnje
Uranja u sokove zgusnutih naviranja
Žubora srca
Grgljajući vrelinu purpura
Iz nabreklih vena
Još kola krv ispod kože
I toplo je
Individualno
Trebaš
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.