Vlasta Sumarev | Jutarnja previranja

Kronično lijeno žmirkajući
Puštam jutro
Sto se razmaklo od noci
U naslonjač mirisan i
Topao od meskoljenja
Misli

U oblaku se saplicu arome
Svakojutarnjeg kapucina
U nosnicama okusi
Vremena
Ostavljenog na čekanju
Miješaju
Neponovljivo

Slatko protežem noć
Zaostalu pod pidžamom
Snenu
Neumivenu
Najezenu
Ispijenu

Na podu kristal
S talogom na dnu
Za sjećanje

I poneka fleka
Prolivenog