Ne živimo više naše godine,
ne brojimo iste minute,
dijeli nas daljina dodira,
praznina sve tiših šapata.
Na drugoj strani vremena,
u tišini samovanja,
s ove i one strane tuge,
Izgubismo se u čekanju.
Nasloni se kad-kad na moje danas,
uputi pogled ispod obrva,
zgrčene prste raspleti,
na obrazu otisak ostavi ,
za svjetlost dana u trajanju.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.