Jutros mirišem ružu u svom domu
I ne mogu se nadiviti ljepoti
Koju nudi ovako crvena, raskošna
I mirisna, poklonjena od susjede.
Moj muž ih je s ljubavlju uzgajao,
Često poneku brao i meni darivao budeći radost,
Ipak nisam s trona skidala šumske ciklame
Koje su mi ukrale srce već zarana,
Kad nas je još čuvala netaknuta
I nezastrašena mašta blaženog djetinjstva.
Život tada zazire od toga da položi na nas
Svoje grube ruke, mladosti još nepoznate.
Za sve ruže koje si mi s ljubavlju darivao
Danas ih donosim tebi na onom
Hladnom mjestu ispod čempresa
Gdje zamru svi mirisi ovog svijeta…
Ako jednom opet oćutim miris ruže,
Koje, iako sve ljepše i bojama raznovrsnije,
Sve su manje miomirisne, ne samo mojim nosnicama,
Znat ću da život kad dijeli grube pljuske,
U rukavu skriva i nove poljupce.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.