Kolumne

petak, 2. lipnja 2017.

Mario Kovačević | Navike rob




Počinje sve tako naivno:
„... probaj malo, nije opasno...“
sniff, šut, zemlja, zrak...
sve dok ne potoneš u mrak

Oni prodaju maglu i strah
otrovne igle i bijeli prah
oni te drže za muda i gušu
oni trguju tvoju dušu

Oni ti nude gram za sreću
i cijenu sve veću i veću
Ti si za njih navike rob
koja rano vodi u grob

         Oni nose maske, a ne lica
         oni su zamka tvojoj mladosti
         oni su slijepa ulica
         na tvom bijegu od stvarnosti

         I bez njih možeš slušati boje
         a ne da te na uzici vodaju
         i bez njih možeš jednom svoje
         unuke naučit' da hodaju

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.