I ove me noći zove Blues na svoje puteve,
stavljaju me na kušnju virovi tišine,
dok uranjam iz jedne praznine u drugu
i ove noći...
propušteno dobija svoj obris i ime.
Opet lutam raznim putevima i bez uspjeha stavljam san na oči.
U mislima uživam sjaj uzvišenog spokoja,
a u stvarnosti,
mučna žeđ u samotnoj pustinji
i teški koraci samoće.
Lutam noćnim prostranstvima
i bez susreta, bez govora, bez glasa,
osluskujem šapat i tihi smijeh vraga
i kao svijeća pod krilom jutra – dogorijevam.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.