Nepregledni red...
ljuljaju se
bezlična tijela
pognutih glava,
stigao je sudnji dan.
Nekad dični
rudari i brodari,
metalci i stolari
i mnogi drugi
isluženi neimari,
stoje
jedna do druge
potrošene priče,
u kojim se kidalo
meso do kostiju,
prolivao znoj
od jutra do mraka,
zagledane oči
ćute prazninu
skamenjenih suza
zaraslih u korov
na dnu ponora
boljeg sutra,
kad konačno
crkavica stigne,
kržljava i jadna,
mala i gladna,
bezglasno
na dno džepa pada,
ako drhtava ruka
džepu krene,
na po puta stane,
zagrcnuta mišlju
kako sutra,
kako dalje...?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.