Pjesma opet
nedostatna utjeha,
nesigurno utočište,
sklonište od jutarnjih magli i kiša,
a um i srce otežali
poodmakle jeseni plodovi neubrani.
Ja prečac do tebe tražim.
Neutabanim stazama samo hladni vjetri
listove boje i broje,
ispod svakog me kamena opomena vreba.
U inat ubrzam korak,
osmjehom zvijeri gladne otjeram.
Kišobran što ga iz pjesme posudih
od jeseni kasne štiti.
Jesenima pjesme pretijesne.
Previše riječi, premalo sna.
Samo stisni se blizu.
Pjesma je jesenja,
u nju tek zagrljaj stane.
Došla ti je reći da
srca nam ne smiju izgubiti ritam.
Dolazi zima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.