Ivo Mijatović | O romanu Muke po Andriji

Muke po Andriji i druge pripovijetke

Izdavač "PAUK" CERNA..Vladimir Baličević dipl. ing.
Lektura Ivan Đurić, savjetnik za hrv. jezik, učitelj, suautor udžbenika za hrv. jezik "Dveri riječi" izd. kuće "PROFIL".
Predgovor Božana Čajkušić, učiteljica, prof. hrv. jezika.
Pogovor Jurica Buljan, prof. ravnatelj gradske knjižnice u Županji.
Ilustracija knjige i korica Branislava Šimić, dipl. učitelj. razredne nastave, Antonija Sabo, 16 god. učenica, Rokovci-Andrijaševci.

Prvo izdanje romana objavljeno je 2007.god., drugo i treće 2008, a četvrto u rujnu 2009.

Kako je knjiga objavljena u nakladi od 2500 komada u četiri izdanja, može se nabaviti diljem Hrvatske u svim većim gradskim knjižnicama od Županje do Dubrovnika, a između ostalog i u knjižnicama grada Zagreba. Prema KIS-u knjiga je svrstana u lijepu književnost.
Za ovaj roman dobila se POHVALA HSK (Hrvatski sabor kulture).

Autor je 2010. godine, od HSK, za neobjavljeni roman "ZA KORICU KRUHA" dobio plaketu MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA. Recenziju za taj roman dao je gosp. Borben Vladović.  pripremi je rukopis romana LOVAC U SJENI ŠUME.


PREDGOVOR

    Pisci su čuđenje u svijetu.
    Parafraza je to stiha velikog pjesnika Šimića o pjesnicima. S piscima je isto. Tko je pisac? Kakvu školu treba završiti? Moglo bi se postaviti još niz pitanja. Odgovori mogu biti ovakvi i onakvi. Pisci idu svijetom a njihove oči, velike i nijeme, rastu pored stvari. Opet riječi slavnog pjesnika. Da, pisci vide, uočavaju, slušaju pamte i prenose na papir.
    Odvažiti se, zapisati i objaviti nije mala stvar. Pisci poučavaju, opominju i čuvaju od zaborava. A prava je riječ tvrđa od kremena i trajnija od čovjekova života. Život kažu piše priče, priče prerastaju u povijest a povijest je učiteljica života. I tako u krug.
    Pred vama je, štovani čitatelji, čovjek koji se usudio zapisati, zabilježiti, predstaviti. Odaje čovjeka duboko uraslog u slavonsku ravnicu, opijenog njenim jutrima, rosama, žitima, zalascima sunca, masnom brazdom, zemljom hraniteljicom. Srastao s takvom prostranom, plodnom i blagoslovljenom zemljom, jasno kroz svoje djelo daje na znanje koliko je voli, ma od kud došli njegovi preci. On s tom zemljom živi, upija je svakim njenim jutrom i svakom riječi starinskom.
    U vremenu otežalom tuđim riječima Ivica vješto u tekstu povezuje staro i novo. Teško je razumjeti da mladi danas ne znaju što je otkos, otava, ornice…, a vrlo dobro znaju za backstage, brifing, chat, cool, deja vu i sl. Istina je, ma koliko boljela. Otkinuti zaboravu ma i nekoliko riječi starih, slavonskih, zaboravljenih zaslužuje pohvalu.
    Ivicu je Slavonija odnjihala, ogrijala, zaštitila, obdarila talentom i voljom. Kako bi smo danas čitali, uživali, prisjećali se da nije bilo hrabrih. Bez ikakvih pretenzija stavlja na papir priču ispisanu životom. Život svakome daje šansu i mogućnost izbora a jedinka odabire. Glavni lik ove priče imao je ili nije imao mogućnost izbora. Nekada nas izvanjske okolnosti natjeraju izabrati i protiv vlastite volje i uvjerenja. I u svima nama živi dvojba jesmo li dobro izabrali, jesmo li trebali drugačije i jesmo li doista kovači vlastite sreće. To su pitanja, a odgovori???
    Oni su u nama a i ova priča govori kako da ili kako ne živjeti.

Katarina Mijatović – kćer Icina

    Htjeli mi to ili ne, u životu djeteta roditelji su prvi uzor. Iz njihovih odluka, postupaka, života, djeca rastući upijaju i prihvaćaju ili odbacuju roditeljski model.
    Rođena u brojnoj obitelji, vrlo rano shvaća da je za dijete najvažnije biti okružen onima koji ga vole. Na ljubav se uzvraća ljubavlju, zar ne? No ljubav nije samo muško ženska. Ljubiti bližnje, dom i grudu zemlje, prirodu u kojoj je sve savršeno, naš je imperativ. Dajući uzimamo i uzimajući dajemo. Zakotrljajmo grudu dobrote a ona će se na svom putu umnožavati. O toj dobroti šapuće nam Katarina u svojim uracima. Dobri roditelji, dobra baka, dobar učitelj. Kakva si ti sretnica!!!
    Katarina se vrlo rano u svom životu susreće s iskonskim životnim vrijednostima, u sredini gdje je još važno ono nešto ljudsko, pošteno, moralno, daleko od hladnoće, otuđenosti, profita i ostalih niskih moralnih vrijednosti.
    Zato je zagrljaj njene bake mek i topao poput „guščjeg krila“, a miris staje i mlijeka opojan. Dok današnji mališani muzu „ljubičaste krave“ Katarina osjeća na svom licu pravi, topao mlaz mlijeka i u njemu istinski uživa.
    Odrastajući u svom okruženju istinskog sljubljivanja čovjeka i prirode Katarina prenosi na papir svoje utiske i zapažanja.
    Ako jednog dana i ne preraste u pisca čije će nas stranice bodriti, veseliti, tješiti, uvjerena sam da će srasti u osobu svjesnu pravih vrijednosti života.

Božana Čajkušić - učiteljica

Čitajte subotom:

I. dio    II. dio   III. dio   IV. dio    V. dio   VI. dio  VII. dio VIII. dio