Kolumne

petak, 6. svibnja 2016.

Speculum: Speculum


ja sam rođen kad i ti
imam iznajmljenu sobu u tvome umu
i uvijek sam budan kad spavaš
ja pokrećem tvoje snove
i donosim ti noćne more
i nisam onaj kome se moliš
premda postojim oduvijek
meni je hladno u hramovima
ja sam prolaz u druge dimenzije
i titram u svakom postojanju
ja sam prvi narušio tišinu
i razbio ništavilo u dva dijela
ja sam krv koja kola tvojim žilama
i nisam onaj koji povlači konce tvog života
samo sam glumac u predstavi koju ti režiraš
i nisam tvoj kralj
meni se ne moraš klanjati
ja držim govore na praznim trgovima
i mirišem na jasmin
ja sam onaj koji ti donosi opojni miris novog dana
i nisam tvoj stvoritelj
nemam pojma kako je nastao ovaj čudesni svijet
i ti u njemu
ja te ne mogu nagraditi
niti ti išta oprostiti
jer ja umirem s tobom
i sve zaboravljam
ja sam onaj koji te mrzi
kad te gleda očima gladnih i prezrenih
ja se bojim tvog uma
ja sam vatra
plamtim u svim bojama
gasim se samo
kad cvrkut ptica zamijeni grmljavina bombardera

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.