Nikad mi nije bilo teže napisati osvrt o pročitanoj knjizi. Prvo, zato što me knjiga toliko oduševila da mi je trebalo vremena da se primim pisanja. Još je jedan veliki razlog koji me pomalo kočio. Selma Lagerlöf. Autorica. Prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost. Žena koja je tu svoju zlatnu medalju tijekom Drugog svjetskog rata darovala Finskoj kako bi imala dovoljno novaca da se obrani od Sovjetskog saveza. Medalju su joj, uz zahvale za taj plemenit čin – vratili a novac sakupili na drugi način.
No, da ne bi stala na ovome, da ne skrenem s teme, krenut ću ovako:
Koliko puta ste, kao dijete, a i kasnije, poželjeli na lak način putovati svijetom? Onako, zažmirite, zamislite želju i već ste tamo. Ima ona stara poslovica „Pazi što ćeš poželjeti, možda će ti se želja i ispuniti“...
Možda.
Da bi sve bilo kompliciranije, potrudio se dječak Nils, dovoljno nestašan i samouvjeren, iako na trenutak i preplašen, da pomisli da može pregovarati s vilenjakom. U svijetu vilenjaka opasno je biti onaj koji želi zapovijedati a ne biti jedan od njih. I onda, kad nije očekivao nikakvo čudo, desilo mu se ono što nije poželio a još manje očekivao. Vilenjak kome se zamjerio i njega je samoga – smanjio na veličinu s kojom se u početku teško suočio. Vilenjak ga je začarao i smanjio na svoju veličinu. Koliko život može biti kompliciran kad si toliko malen da te po dvorištu ganjaju kokoši, pilići ili mačka, dječak je saznao na vrlo neugodan način. Sve zlo što je u svojim nepodopštinama nanosio ne samo roditeljima, već i životinjama, vraćalo mu se gdje god je krenuo. Odjednom je, ovako začaran, počeo razumjeti što životinje govore, a jednako tako su i one razumjele njega.
Citat iz knjige:
Malo pomalo počeo je shvaćati što to znači – ne biti više čovjek. Sada je bio odvojen od svega; nije se više mogao igrati s drugim dječacima, nije više mogao upravljati imanjem u odsutnosti svojih roditelja; a sasvim sigurno niti jedna djevojka ne bi ni pomislila udati se za njega.
Uskoro se, stjecajem okolnosti, bježeći od životinja koje su ga ganjale, zajedno s mladim bijelim gusanom željnim avantura, pridružuje divljim guskama na putu prema njihovom staništu. Putovanje je veoma neobično jer dječak putuje na leđima bijelog gusana.
Avantura kakvoj se nije nadao, uskoro je započela. Prvotni strah od letenja i želju za povratkom svom domu zamijenili su radoznalost i vrlo često žal što ne poznaje krajeve iznad kojih su letjeli. Shvatio je koliko je u školi radi svog nemara propustio i nije o svojoj domovini naučio mnogo više. Kad se potrudio, prisjetio se ponekih imena gradova i rijeka.
Kroz njegovo putovanje čitatelji upoznaju Švedsku ne samo kao zemljopisnu sliku iz zraka. Autorica je vrlo vješto divnu bajku umotala u paket zvan stvarnost i ukrasila je živopisnim slikama prirode. Pred nama se nižu slike polja, šuma, gradova, tvornica, dvoraca, rijeka, mora fjordovi... Svaki grad ima svoju priču, svoju povijest, mitove i legende. Svaka šuma i svako jezero imaju svoju priču, svoje životinje, svako jezero svoje ptice.
Dječak-palčić zajedno s guskama i gusanom ima ljepših i lošijih dana. Kroz nezgode i nova iskustva, dječak shvaća da jedino onda ako i sam drugima pomaže, i njemu će drugi pomagati. Kako preživjeti u divljini, tamo gdje nema mame koja sprema doručak? Iz dana u dan počinje se sve više karakterno mijenjati. Uči se životu u zajednici koja ga je, iako im po ničemu ne pripada, prihvatila. Čineći drugima dobro, on postaje važan dio i član grupe s kojom putuje. Divlje guske koje su na početku bile na njega ljute i prihvatile su ga uvjetno, postaju njegovi zaštitnici.
Put i povratak kući moguć je samo na jedan način, a to je da dječak preuzme odgovornost za bijelog pitomog gusana. Njemu se ništa ne smije desiti. Taj zadatak nije nimalo lak. Iz dana u dan, iz avanture u avanturu, od jezera i šuma do gradova koji izranjaju uz mora, pa sve do planina koje su nekad bile divovski leptiri.
Selma Lagerlöf zaista je našla idealan način kako čitatelja, prvenstveno mladog, (knjiga je napisana po narudžbi za djecu osnovnoškolskog uzrasta da lakše uče geografiju), zainteresirati za školsko gradivo koje je uglavnom naporno i suhoparno. Osim geografije, koja pred čitateljem postaje živa slika, autorica se pobrinula da priča ima i mnogo drugih elemenata bitnih u odgoju i razvoju djece. Uči ih plemenitosti i poštovanju prema svemu živome i neživome. Jednako tako uči ih i prirodnim zakonima koji vladaju među životinjama. Onima gdje se životinje bore za opstanak tako da ne uništavaju druge, i one gdje poneke, kao npr lisac koji slijedi divlje guske i dječaka, ubijaju jer drugačije ne znaju. Priča nam govori o životu pustinjaka (lisca protjeranog iz njegove zajednice) i životu u zajednici gdje se poštuje hijerarhija i iskustvo starijih i kako i ono što nam se u jednom trenu čini bezvrijedno, kao što je stari novčić na putu, itekako može, kad se budemo najmanje nadali, imati svoje razloge i važnost.
Citat iz knjige kad se dječak suočava s gubitkom grada iz legende:
Dječak nije mogao spriječiti suze koje su mu napunile oči. U početku je vjerovao, kako je sve to u što gleda samo privid, ali je na to ubrzo zaboravio. Mislio je samo kao je sve jako lijepo. Osjećao je iskrenu, duboku tugu zbog nestanka grada.
Čitateljima, kako mlađim tako i onim starijim, preporučila bih da ovu knjigu ne čitaju bez zemljopisne karte. Tek ako prstom po karti slijedite let gusaka, ako pronađete gradove, rijeke i planine, doživljaj čitanja bit će potpuniji. Zamislite da ste poput Nilsa na leđima guske i da sve što vidite gledate iz visine. Neki će, vjerojatno, reći da se danas putuje avionima i da se iz njih sve može vidjeti. Jednako tako možemo sve vidjeti i na televiziji. Zaboravite suvremenu tehnologiju, uronite u svijet mašte, ponovo postanite dio bajke. Osjetite kako do vas dopiru mirisi tek uzoranih polja, mirisi ranoproljetnog cvijeća i kako u kosi, dok letite na leđima guske, osjećate zimu, vjetar, kišu, sunce...
Svoj osvrt bih upotpunila još jednom slikom:
Dok je dječak letio iznad ravnice, pomislio je na legendu koju je bio davno čuo. Nije se svega točno sjećao, ali radilo se o podsuknji koja je napola bila izrađena od zlatom protkanog baršuna, dok joj je druga polovica bila od sivog domaćeg sukna. Ali, djevojka koja je posjedovala podsuknju, ukrasila je domaće platno mnoštvom bisera i dragog kamenja, pa je izgledalo ljepše od zlatnoga platna.
U nastavku nam govori o ljepoti polja, o ljepoti svega iznad čega leti, spoznajući pravu vrijednost svoje domovine.
Ono čime ova knjiga osvaja nije samo priča koja nam, na žalost, sve do sada nije bila dostupna, već i prijevod iz kojeg se vidi da rečenice teku glatko, da je prevoditelj itekako „ušao u pero i glavu spisateljice“. Jednako tako osvaja i izuzetno grafičko uređenje knjige.
Knjigu je pripremila i tiskala Nakladna zadruga Ognjište.
Klin na link:
Svojim čitateljima ovu knjigu daruju časopis Kvaka i Nakladna zadruga Ognjište:
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.