Lorena Galeta | Stara harfa

Gleda me odmalena 

Kod ugla zametnuta.

Vjekovima opjevana-

Ali sada zanemarena.

Čeka umrloga vlasnika

-čak i epitafe priprema.

Neugledna, prašnjava,

Onu je ljepotu izgubila.

Godinama osamljena –

A još uvijek naštimana.

Aleksandra Vidić | Prokletstvo

Ono što će doći snažno me povuklo

daleko od tebe, iz te mokre kandže –

masne, vrelih kapi; jer otrov sadrže.

Ko od kosti meso, strgnut sad si s mene,

jezik više ne zna ukus svog prokletstva.

Ja patim od gladi, ne vidim od besa

krv ludu što teče niz ruke što stežu,

iznova sve daju, pa zato ne znaju

slomiti tu kost koja maše za predaju.

Senka Bradarić | Odlomak iz romana za tinejdžere "Zaljubio sam se, ajme meni"

***

-Aaaaaaaaaaaaaaaa – zurim i ostajem skamenjen!

   Zgrožen! Oči se raširile.  Čeljust objesila! Dolje pred kućom stoje tri poznata lica. Žiga, Dora i Mila. Šok i nevjerica ! Sreća je  kratko trajala. Ona je kao Sunce. Kad je najljepše zađe. Uvijek dođe sama kad joj se najmanje nadaš , a nesreća dolazi u društvu.

   Ne vjerujem očima, pa za svaki slučaj provirim još jednom. I opet se pojavi ista slika. Jest, iznenađenje je  i to  zaista veliko. Isprsio se Žiga ispred moje kuće, a uz njega Mila.

 

  -Užasno! Ovo samo sanjam.Nema šanse da je ovo zbilja. Tih sam se briga riješio .- pomislim. – Ali ne, pogriješio sam.

    Preda mnom je surova stvarnost. Polako mi se na kapaljku vraća razum. Oni su dvoje zajedno. Oni su dečko i cura. Iznenađen sam. Neugodno. Jako,jako zapanjen.

   

    Ne,ne ...  nije ovo više ljubav na prvi pogled.Ovo je sada drugi pogled. To znači kraj ljubavi na prvi pogled. Da,da ...   tako to izgleda kad stvari krenu po zlu. A krenule su. Samo uprem oči u njih, iskreno rastužen i do dna duše dirnut. Gledam. Vidim kako stoje jedno uz drugo. Presjeklo me. Vid mi se zamaglio, um rastočio.

    Trgnem se,pa skupim dovoljno snage da to preživim. Ajmeeeeee ... nije mi dobro! Izgubljen sam slučaj. Jesam li tužan? Ljut,ogorčen,ljubomoran,razočaran? Zapravo jesam! Sve sam ! Neopisivo sam očajan.

    Očajno se trudim razbistriti misli. Moram se sabrati.Ovaj mi je drugi pogled otvorio oči i zauvijek srušio Milin ugled u mojim očima. Sada nije više ona meni,ono što je prije bila. Odjednom mi sve  postaje kristalno jasno. Fuj kakva sramota. Pristojne se djevojke ne ponašaju tako. Tješim se. A suza ? Je li mi kanula iz oka?

    Trudim se da me ovo ne dira,ali srce mi je slomila i da, suza klizi niz obraz. Pomisao na Milu odmah mi potakne novu bujicu suza. Sasvim je normalno plakati čak i ako si muško. Kao ja. Suze su najbolji način za razbistrivanje misli i eliminiranje napetosti koju osjećaš. Odmah ti je lakše. Baš ludo, ha ...

    Brzo shvaćam da ona nije vrijedna mojih suza. Besramna je i nemoralna cura,koja je prekršila sva pravila  uljudnog ponašanja. Grubo me povrijedila, a bila je moja snježna kraljica. Glup sam bio, pa se na prvi pogled zaljubio. Koja kobna pogreška ! Ni jedan pristojan dečko, više se ne bi ni mrtav pojavio u njezinu društvu. Zaljubljeni Žiga hmmm ... baš mi ga je žao. Jadan on s njom.

   Očito, lagala je kad je kazala, da nema dečka. Lakovjeran sam bio i sve joj vjerovao. Nadao se da je priča sa Žigom završena. Da je u mene zaljubljena. No, prevario sam se. Glumio sam iskusnog frajera. Nije bilo vrijedno truda. Ispao sam naivac. Luđak u kompletu. Samo njoj sam narisao i dao  veliko snježno srce. Jasno i otvoreno izrazio svoje osjećaje. Možda sam tu pogriješio? Možda to ne  pristaje muškima? Ne znam.Ali znam da sam prevaren i ostavljen.Osjećam se bezvrijedno.

-Ovo mi je škola. Drugi put ću pametnije. Kopam po mislima.Mozgam ... pogreška za pogreškom. Zaljubio sam se na prvi pogled,što je bila prva pogreška. Nisam se odmah sjetio Žige, druga pogreška. Srce joj dao ,pogreška treća najveća. Ta slika razigranog veselja na snijegu još mi je u glavi. Zašto se ovo dogodilo? Zašto mi je upropastila praznike,a bio sam tako sretan. Mislio sam da je ona ljubav mog života.Zašto mi je ovo uradila nakon svega.  Koliko god da naprežem  mozak nemam odgovor. Glava puca od borbe misli. Hm , izgledala je posve iskrena. Naprosto nestvarno savršena.Ali ne. Nije bila iskrena i odana. Ljigava je i opasna kao kobra. Ljepota joj je isprazna. Ljupkost lažna. Znači, laž ! Sve što je djelovalo iskreno bilo je laž. Obmana. Slatka iluzija . Bila je bez ljubavi prema mojoj dobroti. Bezosjećajna i okrutna,zbog toga mi se nakon drugog pogleda zgadila. Zauvijek. Fuj, pljunuo sam od muke koja odvratna cura.

       U sekundu mi kroz glavu prođu svi trenutci s njom, kao što smrtniku pred smrt prođe čitav život. Da smrt,pomislim. Dobar izraz. Upravo je umrla jedna ljubav. Hm kako procijeniti ženski um i žensko srce. Pojma nemam.

       Žarka ljubav  koju sam osjećao prema njoj  pretvorila se u  golemi ledeni val koji mi je zaledio srce. U njemu više nema  mjesta za nju,a bio sam spreman zbog nje skočiti  i kroz gorući obruč.Ako treba. Tek sad shvaćam da nije najvažniji vanjski izgled,koji dobiješ na prvi pogled. Puno su važnija dobra i lijepa ljudska svojstva,od same vanjštine.Tvoja je nutrina važnija od vanjskog izgleda. Ljepota lica nalazi se u ljepoti karaktera. Kad malo bolje razmislim uviđam da lijepi ljudi nisu uvijek dobri,a uvjeren sam sto posto da su dobri ljudi  uvijek lijepi. Znam neke dobre ljude. Jesu lijepi su.

________________________________________________

      

 Odlomak iz romana “Zaljubio sam se , ajme meni “  (Naklada Redak – Split 2025. )

 

Božica Brkan | iz knjige Hrvatski književnici / Fotoantologija uza 125. obljetnicu Društva hrvatskih književnika, Acumen, 2025.

 

UVOD: Fotografija više od riječi, riječ više od fotografije 

Govori li zaista fotografija tisuću riječi i ne laže li zaista nikad te uopće kakav je odnos fotografije i riječi? Odgovor nećete naći ni u ovoj knjizi koja pokušava što više prenijeti i fotografijom i riječju, a i naći im skladan suodnos. 

U vrijeme kada se čini da nema do filtriranoga selfija, najčešće i nepotpisanoga, ali sa što više klikova, i kada se i odjeća i obuća kupuju internetski, na neviđeno, bez probe, prema globalnim standardima, teško je poslije toliko konfekcije i mahnite industrijalijalizacije i pojmiti mukotrpno ručno šivanje klasične odjeće od finih i najfinijih materijala, šnajderske, obrtničke po mjeri, a pogotovo krasnih originalnih dizajnerskih, pojedinačnih, jedinstvenih modela iz salona i ateljea, ženskih haljina visoke mode koje se oblikuju timski, ali prema ideji u jednoj glavi na lutkama ili izravno na tijelu žene. Uspoređujem to, ako već ne s nastajanjem klasične starinske fotografije, s nastajanjem Teksta. Obično ga stvaram, oblikujem da nastaje riječ po riječ, stih po stih, rečenicu po rečenicu. Može li ga tako kreirati i UI? 

I teško bih se, oslonjena i na književno i na novinarsko iskustvo, složila da fotografija govori baš tisuću riječi, iako katkad može i više, ali su mi očito, možda zbog rada u novinarstvu, osobito kao reportera, pa zbog uređivanja te selidbe iz tiskanoga u internetsko novinarstvo, i fotografija i odnos teksta i nje odavno bili zanimljivi. U 2022. za 2023. na neki sam od natječaja Ministarstva kulture i medija RH prijavila naslov Album. Ta knjiga u nastajanju, u oblikovanju, još u radu, trebala je u iste korice uokviriti moje objavljene književne tekstove i one koji tek trebaju nastati. Nadahnuti fotografijom. I praćeni fotografijama. Književnica, književna kritičarka, prevoditeljica i znanstvenica dr. sc. Željka Lovrenčić u Preporuci za dodjelu potpore za književno stvaralaštvo za 2023. godinu, među ostalim je napisala: 

„Božica Brkan je nezaobilazno ime hrvatske suvremene književne scene: uspješna je novinarka, vrsna spisateljica, aktivna blogerica, autorica dirljive poezije. Njen novi rukopis naslovljen Album otkriva nam još jednu osobinu ove svestrane osobnosti: zanimanje za fotografiju. Posvećen je Slavki Pavić, Miljenku Brezaku i drugim fotografima s kojima je tijekom svoga života bila u doticaju: umjetničkim i agencijskim fotografima te fotoreporterima. 

U ovome albumu o albumima koji je nalik nekome starinskom albumu s fotografijama, autorica nam nudi zanimljivi pachwork satkan od književnoga fikcijskog i faktografskog materijala. U njemu se isprepliću kratke priče, pjesme u prozi i pjesme te eseji, blogovi i zapisi. Radi se o istraživanju i razmišljanju o fotografiji, odnosno o nečemu za što se tvrdi da govori više od tisuću riječi. 

Razvidno je zanimanje autorice teksta za fotografiju i izvan njene novinarske profesije. Primjerice, u romanu Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.) u kojemu se govori o ubojstvu fotoreportera koji je tajni svjedok ratnom klanju upravo snimljenim fotografijama ili pak u nastavku zbirke kajkavskih priča Život večni (2017.) o svojevrsnoj kajkavskoj grobnoj galeriji Povečane slike, u kojima se usporedbom s uljepšanim portretima na mramornim spomenicima analizira stvaran život aktera. 

Temama vezanim uz fotografiju bavi se i u kajkavskim pričama objavljenim u časopisima Artikulacije i Kaj 2018. i 2021. godine te u pjesmama o fotografijama od kojih izdvajamo one iz zbirke Vetrenica ili obiteljska arheologija. 

U ovome djelu Božica Brkan namjerava kroz sudbine različitih ljudi istražiti i opisati fotografiju kao uspomenu i dokument, kao nešto što se nalazi između objektivnoga i subjektivnoga, između stvarnosti i fejka. 

Želi govoriti o ljudima bez fotografija (nestalih u ratu, poplavi, potresu, požaru) kao o bićima bez prošlosti, o dokumentarnoj fotofigra ji, o brisanju nepoželjnih osoba odbačenih iz političkog života i povijesti s fotografija, o uništavanju arhiva kao svjedoka vremena jer ne znaju što bi s njima (slučaj Kelemenić). 

Namjerava pisati o fotografkinji Slavki Pavić koja sa svojim fotoaparatom hoda gradom i fotografira, o muzeju prekinutih veza (neki ljudi poderu fotografije jer su prekinuli vezu, drugi zbog ljubomore na bivše ljubavi, treći ih simbolično vraćaju kad više nisu zajedno). 

Teme kojima će se naša autorica baviti u ovome svome djelu su ljubavi i veze, fotografije skrivene u ladicama i knjigama, stare i odbačene fotografije na kojima se nalaze osobe za koje se ne zna tko su, posvete na pozadini pojedinih fotografija, albumi-spomenari u koje se fotografije lijepe ili umeću... 

Bavit će se i tematskim umetanjem fotografija u albume, službenim fotografijama – onima propisanim na vozačkim dozvolama ili na osobnoj iskaznici – fotografijama koje su dokumenti vremena jer su iz vojske, škole ili pak s prve pričesti. 

Zanimaju je i umjetničke fotografije i portretisti, one povećane i docrtane, ali i sve ono što je vezano uz profesionalnu fotografiju iz studija, sa svadbe, firme, sprovoda... Također, ‘šnelfotografi’ s Glavnoga zagrebačkog kolodvora ili maksimirskog Zoološkog vrta, retuširanja, fotošopiranja, filtri (Romeo Ibrišević: duga), crno-bijela i kolor-fotografija te ona zrnata, sepija što zaudara na sumpor, razvijanje slika i izranjanje motiva iz razvijača... 

Iz svega prethodno navedenog zaključujemo da Božica Brkan priprema iznimno zanimljivu knjigu na temu koja mnogima nije znana i koja će zasigurno privući pozornost čitatelja. Jer, koga ne bi potaknuli na znatiželju i razmišljanje izblijedjele fotografije, albumi uvezeni u kožu, fotoaparati (primjerice, polaroid iz kojega izlazi gotova fotografija), slikarski i fotografski portreti i poze, autoporfitreti i selfiji, napučena usta i obično kreveljenje, filmovi, negativi i pozitivi, dijapozitivi i projektori...“ 

Pozivnica na predstavljane zajedničke knjige Božice Brkan i Miljenka Brezaka - Hrvatski književnici / Fotoantologija

 

Iz knjige Hrvatski književnici / Fotoantologija uza 125. obljetnicu Društva hrvatskih književnika, Acumen, 2025.

Sadržaj 

Fotografija više od riječi, riječ više od fotografije – Božica Brkan  

Izložba fotografija Hrvatski književnici zlatni rez Miljenka Brezaka 

Hrvatski književnici Miljenka Brezaka
O Izložbi fotogra ja u Galerija Fotokluba Zagreb, Zagreb, Ilica, 29/3 Đuro Vidmarović 10. srpnja 2023. na webu Hrvatskoga kulturnog vijeća  

Fotoportreti Miljenka Brezaka, zaljubljenika u književnost, književnike i književnice
Mirko Ćurić za katalog izložbe uz Hrvatsku književnuPanoniju VI. 30. studenoga 2023. u Galeriji Croatica u Budimpešti   

Hrvatski književnici, portreti

Đuro Vidmarović 20120303
Trebež me prati  

Arsen Dedić 20120423
Brod u boci   

Irena Lukšić 20120730
ulomak iz Pisma iz Sankt Peterburga  

Jurica Ćenar 20130511
red, brojim da  

Božica Brkan 20130706
Haljina za snove, ta moja kej pesma  

Vlasta Vrandeć Lebarić 20130809
‘Vo moja tobože pisma (prepjev s kajkavskoga pjesme ta moja kej pesma Božice Brkan)  

Joža Skok 20140319

Vera Grgac 20140808
I muoj deda imal je kojna (i ja takaj), ulomak  

Joja Ricov 20160409
Mrtva ljubav  

Ludwig Bauer 20170523
Riječ je šešir...  

Mate Matišić 20170523
Oproštaj s Josipom Ivankovićem  

Robert Roklicer 20170916
Smak svijeta, Tamnoplavi sako  

Ivan Golub 20171113
Raduješ se  

Siniša Matasović 20180123
Naslov   

Sonja Zubović 20180125
Možda sam mogla  

Stjepan Šešelj 20180215
Hrvatska  

Drago Štambuk 20180426
Crni val   

Andriana Škunca 20180505
Uzimam papir II  

Tonko Maroević 20180523
Sonetna struka  

Miroslav Mićanović 20180601
Obrt za pranje perja  

Branko Maleš 20180601
Zarez  

Ernest Fišer 20180919
Iznova navire strah, Zvirišća zavičajna Joži Skoku    

Branka Primorac 20181010
Maturalac, ulomak  

Boris Domagoj Biletić 20181011
Žlahtan bit   

Božidar Prosenjak 20181019
U garaži  

Marija Lamot 20190622
Pred Božić  

Božica Jelušić 20190704
Proljetna šuma, rastanak  

Ljerka Car Matutinović 20191108
Ala, hote videt kako pomivan pijati  

Žarko Jovanovski 20200205
Idiot  

Ana Horvat 20200609
o ljubavi za životinje  

Luko Paljetak 20200806
Jedna je mačka mnogo jela  

Davor Grgurić 20200807
Croquis Bakarca, ulomak putopisa   

Goran Rem 20210610
Foto/gra ja, Ljubić na korijenu jezika,
Gledanja u kontraliht  

Lada Žigo Španić 20211022
Ulomak iz Života među koricama   

Damir Karakaš 20211115
Ulomak iz romana Okretište  

Milorad Stojević 20211021
Stvarnosna poezija pije Zdenac Života  

Branko Čegec 20211022
Danas, prije stotinu godina, ulomak  

Lana Derkač 20211023
mislim da sam našla drvo iz kojeg izlazi pero djetlić  

Ivica Matičević 20211023
o književnim povjesničarima  

Marina Šur Puhlovski 20220211
Bože kako uživam u sebi  

Velimir Visković 20220401
rođendanski post s Facebooka o sinu Luki  

Marko Gregur 20220512
ulomak iz romana Vošicki   

Željka Lovrenčić 20220512
o Andresu Moralesu Milohnicu, ulomak  

Kristian Novak 20220528
ulomak iz romana Slučaj vlastite pogibije  

Davor Šalat 20220528
Pješčani i goli  

Mate Maras 20220613
o izgubljenim svemirima bosonogoga
djetinjstva na selu  

Diana Burazer 20220622
Naranča (ili pjesma o ljubavi)   

Tomislav Marijan Bilosnić 20220822
Odisej je tigar   

Milko Valent 20220929
o piscu kao literarnoj činjenici  

Sanja Domenuš 20221007
sve više sličim na svoju baku  

Vinko Brešić 20221104
o autobiografiji  

Sandra Pocrnić Mlakar 20230420
o priručnicima  

Denis Vidović 20230612
Aforizmi o književnosti  

Sanja Pilić 20230414
Putovanja, šetnja, soba, ulomak  

Borben Vladović 20230613
Uzlovi  

Sonja Manojlović 20230617
Život od donesenog  

Alojz Majetić 20240408
Sinkronicitet, post s Facebooka  

Biserka Goleš Glasnović 20240408
Staklar s Cresa  

Branislav Glumac 20240408
Svjetlost  

Katarina Zadrija 20240408
Kmukač  

Dubravko Jelačić Bužimski 20240423
ulomak priče Totalni teatar   

Lidija Dujić 20240524
Arhipelag odlazaka: III. Njeno otočanstvo,
IV. Na sobu Vesne Parun  

Senka Slivar 20240921
Pitali su me kako zamišljam pjesnika  

Bogdan Arnautović 20241017
Provincijski vlak  

Zvonko Kovač 20241017
Zrak, i sunce: na izvorima  

Tomislav Šovagović 20250629
Glumici s velikim G, ulomci  

O autorima
Miljenko Brezak
Božica Brkan
Jenio Vukelić