Silvija Šesto | Kad zadnji tramvaj...

kad zadnji tramvaj zatvori vrata
kao tulipan latice
oranje tračnica do spremišta znak je onom gore
da poreda tragove svih dnevnih putnika
na svoje mjesto

Božica Jelušić | Adrienne Rich: Strankinja

Motreći kao što sam i prije motrila, pravo
od sredine ulice do rijeke, hodajući
rijekama avenija
osjećajući drhtanje šupljina pod asfaltom
gledajući paljenje svjetla na tornjevima
hodajući kao što sam i prije hodala
kao muškarac, kao žena tim gradom
moj vizionarski bijes pročišćava vidik
i do potankosti jasno poimanje milosrđa
izrasta iz tog bijesa
Uđem li u sobu zaklonjena sjenom
i čujem ih gdje govore mrtvim jezikom
pa ako me zapitaju tko sam
što bih mogla reći osim
da sam androgin
ja sam živa misao koju ste zaboravili
opisati u svom mrtvom jeziku
posljednja imenica, glagol preživio
samo u infinitivu
slova moga imena zapisana su
pod kapcima mrtvorođenčeta.

Prepjev s engleskog: Božica Jelušić

Tino Prusac | Noćni šetač

Gradske magle
prohladan zrak
rasuta svjetlost
i poneki znak.

Tempo grada
budnost u snopu
ravnodušnost
u mentalnom sklopu.

I sve to traje
ta budnost u svijesti
u malenom biću
na širokoj cesti.