Kolumne

srijeda, 1. veljače 2017.

Tino Prusac | Noćni šetač


Gradske magle
prohladan zrak
rasuta svjetlost
i poneki znak.

Tempo grada
budnost u snopu
ravnodušnost
u mentalnom sklopu.

I sve to traje
ta budnost u svijesti
u malenom biću
na širokoj cesti.

Kamena tamnica
u velikoj grupi
i kao da bivam
u vakuumskoj rupi.

Kao u bunilu
tražim duha zalog
a grad mi nudi
samo dno i talog.

I uvijek sve je
neugodno isto
a ja samo tražim
osjetilno čisto.

Jer nisam neki
vanzemaljski letač
već jedan običan
mali noćni šetač.

Nema komentara :

Objavi komentar