Katarina Antolašić | Aga

- Aga - vikali su Cigani preko kapije – imate l' mlijeka – gubili su se samoglasnici u zraku, a iza prljave zavjese dogegala se poput zvonara crkve Notre Dama moja baka Aga. Jedanput sam ju upitala što joj se dogodilo s nogom, a ona mi je rekla, pala je s trešnje, točno ove, pokazivala mi je svojim kažiprstom načetim reumom.

- Ima - odgovorila im je kratko i profesionalno, a zatim je otišla u kuću po litru. A ja sam čitavo vrijeme sjedeći ispod trešnje promatrala lijepu Ciganku koja je u ruci držala tek rođeno dijete, dok su ostala tri djeteta oponašala hod moje bake. Jedan od njih primijetio je da ga promatram te mi je pokazao srednji prst.

Katarina Antolašić | Spavaj

Vidio ih je kroz špijunku i osjetio ogroman nalet lupanja srca. Odškrinuo je vrata i još uvijek topao od perine, upitao je:
- Što oćete?
Kao da će ih to otjerati od onoga što su mu namjeravali reći.
– Sin vam je mrtav.
- Tko je mrtav? – ponovi, uvjeren da se radi o nekakvoj pogrešci.
- Goran Nekić.
Uzima sinovu osobnu, a zatim čita s nje datum njegova rođenja, mjesto prebivališta, te time pokušava otkloniti svaku sumnju da se doista radi o njegovom sinu.
- Utopio se.