petak, 18. listopada 2019.

Božica Črljenec Slijepčević | Nebeske priče


Ono svjetlo nočas u sobi na zidu
I svjetla plava što prema nebu idu
Malo, bijelo pero nježno kao svila
Da nije možda bilo iz Serafinovog krila

Kapljica je na moje lice tiho pala
Kao suza nevina,biserna i mala
Skliznula je možda iz nebeskih dubina
Ili je to zvijezda pala iz ruke Kerubina

Nebeska svjetla na zalazu u daljinama
Daju mjesto zvjezdanim dubinama
Ili to anđeli lete da ugriju zime plave
Svjetlošću svojom ljubav i mir slave

Zašuštalo lišće breze nježno i zlatno
Rasule se boje na slikarsko platno
Još se plamen sviječe žuto,bijelo miće
Dok pjesnik perom piše nebeske priče...


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.