Otkida se u hipu grub pljusak ispod strehe
Ugrušci modrocrni; grom udara od trenja.
Velikom spužvom mrak će brisati stare grijehe,
I išibani vjetrom bit ćemo nova stvorenja.
Nije nas ostalo mnogo u tragovima kapi,
Iz pjegava se jaja neće izvaliti ptići.
Misao ispod čela, jasna kao Topkapi:
Na mjestu našega pada ništa se neće uzdići.
Strast je nesmiren dorat; tek patnja drži ular.
Gorki se pelinov balzam već otvara u rosi.
Zadnji se poljubac nosi na srcu kao škapular;
Neka ostane sveto što zaborav odnosi....
Kako su čudni ljudi, dobrih savjeta puni;
Govore: "Sol na ranu..." ili "Istina liječi".
Dosadni cvrčak to je, gudac na jednoj struni;
U porazu smo isti,tek su drugačije riječi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.