Tomislav Stockinger | Pjesma o neprobojnoj tišini

Moja rima nije u riječima,

već u savršenom nalijeganju metala na

metal.

Stihovi su moji kaljeni u vatri,

a ritam je kucanje mehanizma koji ne griješi.

Ja ne pišem o prolaznosti,

već o vječnosti koja stoji iza vrata od tri 

tone.

Moja metafora je Beluga – 

sjajna kao mjesečina, čvrsta kao sudbina,

presvučena kožom koja miriše na mir.

U mojim strofama nema sumnje.

Svaki vijak je sonet,

svaki brojčanik je oda sigurnosti.

Dok svijet vani galami i puca,

unutar moga stiha vlada baršunasta tišina.

Ja sam čuvar onoga što se ne može izreći,

pjesnik trezora,

koji zaključava vaše tajne

zlatnim ključem savršenstva.