Kada je tog ranog jutra ušla u Pekaru dobrog srca, malu radnju u Vlaškoj ulici, Petru je preplavila toplina, tako ugodna za zimskih mjeseci. A potom zamamni mirisi brašna i kvasca. Stari Franjo dočekao ju je s vedrim osmijehom i čilim “Dobro jutro!”, a minutu kasnije nosila je pregaču i mijesila tijesto skupa s njim.
Kao i uvijek, ujutro bi prvo ispekli kruh i peciva koja su besplatno dijelili siromašnima. Položili bi ih na posebnu policu iza pulta, na kojoj je pisalo samo Besplatno. Ako nešto na kraju dana i ostane, odnijet će u pučku kuhinju. Poslužit će za pohani kruh, ili krušne mrvice. Ali rijetko bi kada išta ostalo. Tako je bilo od prvog dana kada je Petra počela raditi tu, prošle jeseni, par mjeseci nakon mature.
- Kad su mi djed i otac tu počeli peći kruh, imali su samo taj mali podrum i jednu peć - govorio je Franjo, s lakoćom miješivši žemlje. Mogao ih je zamijesiti desetak u dvije minute. - I oni su dijelili siromasima, kad bi mogli. Ali rijetko kad su mogli. Brašno je tad bilo zlata vrijedno.
Petra ga je pozorno slušala, premda je tu istu priču čula već puno puta, kad god bi Franjo odlutao mislima. Svježi kruh i peciva prizivali su mu sjećanja.
Petra je znala da će prvo sresti staru Anu, kako sramežljivo čeka na kraju reda, iza nasmijane djece koja kupuju užinu i namrgođenih ljudi koji kupuju gablec. Kada je došao red na nju, samo je prošaptala: “Kruha, molim vas.” Petra brzo uzme papirnatu vrećicu i dohvati kruh s posebne police, a doda i bocu Bioaktiv jogurta. Osjeti žar u srcu kada Ani pruži vrećicu. Starica se nije nasmiješila, ali pogledala je Petru na trenutak, sa zahvalnošću i toplinom u umornim očima.
Iduća dva sata prodali su cijelu hrpu i bijelog i crnog i kukuruznog kruha, tek nešto manje kifli, žemlji i pereca, te mnogo krafni i kroasana, najčešće s čokoladom. Blagajna se punila, ali Petru taj novac nije zanimao. Malo prije podneva došao je Damir, odjeven u vojničku uniformu koju je stalno nosio. Franjo odmah požuri dati mu besplatni kruh i dvije žemlje, dok je Petra podgrijavala pecivo sa sirom radniku Gradske čistoće. Kada bi odlazio, Damir bi uvijek dvaput i zahvalio i pozdravio.
Petra je osjetila posebnu radost kada ih je posjetila Suzana, sa svojom djecom: Markom, odlikašem iz 3.c, prvašicom Leom i vrtićancem Filipom. Svaki mališan dobio je čokoladnu krafnu (Lea buhtlu), a majka štrucu bijelog kruha i bocu mlijeka. Petra je osjetila i tugu, tek malo, tu i tamo, ali trudila se zapamtiti samo dječje osmijehe i miris slastica.
Do kraja radnog vremena, posebna polica je već dugo bila prazna. Petra pozdravi Franju, koji si je već spremao topli čaj, i zaputi se doma. Još je uvijek osjećala meko brašno na licu i pod rukavima. Dok je hodala, s rukama u džepovima, sjetila se kako je jednom pomislila da je onim siromasima svaki korak neusporedivo teži nego njoj. Potom se zapitala kada će konačno ugledati prvu pahulju, kao da će upravo ona, makar i jedna, razbiti sivilo.
Kada je prešla kućni prag, Petru ponovno preplavi toplina. Pozdravi ukućane, a oni joj veselo odzdrave. Majka i otac bili su udobno zavaljeni na kauču pred televizorom, brat Luka odmarao je u fotelji i mahnuo joj, dok je sestra Mia sjedila za stolom u kuhinji i pisala domaću zadaću. Petra se nasmiješi, skine jaknu i cipele, opere ruke i zaputi se u kuhinju, neobično laganim korakom. Pogladi sestru po kosi, a zatim otvori hladnjak i potraži ručak. Dok je podgrijavala varivo od povrća, pečenog piceka i pekarski krumpir, gledala je oblačno nebo i gole krošnje stabala kroz prozor, razmišljajući o brašnu i pahuljama.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.