Po plamenu u očima prepoznat ću te,
po boji glasa dok se igraš biranim riječima,
kroz gustu maglu vidim tvoj skriveni kod,
u bunaru tvoje šutnje nazirem ljekovitu vodu
što ponornice bezimene je piju.
Na tvojim dlanovima gori opomene tiha žeravica,
iz odrona suštine odmičeš nepotrebne buke
i bježiš u mitsku samoću, u slobodu
provjeriti je li šlag na torti promijenio okus i boju.
Dok mi mašeš s neke daleke zvijezde
prepoznajem tvoje vidljivo i nevidljivo,
kao što Mojsije razdvoji more
tako i ti opojna duha razdvajaš
dubinu mraka od buđenja plave zore.
Ili nesebično plovimo u carstvu priviđenja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.