Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 21. siječnja 2025.

Nikola Kornesczan | Hotel Impero


raspoznala bih te čak i u tami 

po tvojoj šutnji i po tvome disanju


kažeš mi kad ponovno smo tu 

gdje na našoj postelji iz sobe 115 

još i do sad ostao je opojni miris mokrine

 

ostao je neki dvojaki dojam 

i samo smisao toga što moglo se zgoditi još i onda

prošlog ljeta

kada u ovaj hotel nije došao više nitko


nitko osim tebe

čak u taj tren 

kada nisam imao više vremena ni za koga inog 

i ni za što drugo


tada kao i sad 

kad opet si tu

u sobi sa sjenama srcolikog lišća

 

sjenke iz koje kapaju boje i još nešto

nešto sasvim prozirno

neprimjetljivo jer ovo svjetlo nije sa ovoga svijeta

bjeloća odovud gdje sve je sasvim blisko 

i ne može se zaboraviti nikada


osobito svi ovi proliveni valovi iza prozora 

elisi sutona 

nebo otvoreno u beskraj

i sve to što moglo bi se nazvati 

mjestom naše skupne samoće


našeg zaborava u ovom hotelu sa stijenama iz kamenja 

donošenog sa nekog egzotičnog obrušenog grada


kamenje koje se ponekad udaljuju 

od poznatog prirodnog kontura

naročito kada u sobi 115 opet bližiš se do ogledala

jer samo tako kažeš mi

samo tako možeš čuvati sjaj što se ne mitari nikada


blistavost koja određuje sasvim inu javu 

niotkuda i od nikada

a točnije odavde 

iz ovog hotela gdje ostajemo uvijek isti


ostajemo samo svijest u svijetu bez prostora i vrjemena 

ili ono što traje postojano 

uvijek samo tu

u kvantnoj dimenziji hotela Impero 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.