I poletna i umorna, ja putujem
spotičem se o tvrdo kamenje
na vijugavu putu hodočastim
vjetar besposličari u mojoj smeđoj kosi
a ja uzalud očekujem vjetar u leđa
putnica sam vremenom i prostorom
imam dvije ruke kojima grlim ovaj svijet
u zjenama udomljavam boje proljeća
vrelinu ljeta, razodijevanje jeseni i ugriz zime
zahvaljujem se dragom Bogu što mi je
nad glavom plavet neba
a noć zvijezde preseli u moj san
Božju prisutnost ćutim u svakom koraku
u vitkim jablanima što se protežu bliže nebu
u cvrkutu ptica, u dječjem žamoru
pored očiju, ipak slijepa sam putnica
krivudavim stazama na kojima
ljubav u Božjoj riječi dozrijeva
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.