„Ne!
Ovdje sam.“
Nisam te primjetio u gomili.
Izlozi napuštenih trgovina opet su
zamućeni.
„Vlaga je velika.
Odsjaj sunca iskrivljuje vidno polje
i tijela nestaju ili se umnožavaju neproporcionalno.
Halucinacija je to ili samo loš odabir
dioptrijskih leća koje mogu iskriviti
već nakrivljenu sliku
ovog jadnog mjesta.“
Čemu prezir?
Čemu tjeskoba, jad? Ta ljudi smo.
Uživajmo u slobodi izbora. Ljepoti
ovog grada koji usprkos svemu
i dalje stoji, ne neki čudan i bizaran način
egzistira, a kao da je izmišljen
u glavi nekog tamo neprilagođenog djeteta
o kojem sam već riječ dvije rekao.
Onda? Reci! Želim znati na čemu sam.
Dolaziš li?
„Mislim danas preskočiti sve moguće susrete.
Nisam gladan pogleda, mišljenja, komentara
ili… što ti ja znam čega.
Jednostavno mi se ništa ne radi,
ne priča s ljudima, ne razmišlja o vremenu,
dnevno političkim sranjima
ili ledu koji s kišom u zadnje vrijeme često pada.
Ostat ću skriven u vlastitom tijelu.
Želim se malo bolje upoznati.
Oprosti! Trebam samoću
koju samo ja mogu razumjeti.
Vidimo se neki drugi dan.
Vidimo se
sutra.“
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.