Ja osjećam se često poput maka,
Što okružen stoji cvijećem divljim
I mašta o bijelim ljiljanima,
Žudi za sjajem, poljanama divnim.
Ja osjećam se često poput maka,
Žednog vode i bičevanog vjetrom,
Guše ga korovi i hladi ga mraz,
Gaze po svemu što je njemu sveto.
No sve to on će hrabro podnijeti
Jer zna da će na bolnu mu stazu
Jednog dana jedan pastir dospjeti;
Ubrat će ga i staviti u vazu.
U domu pastirskom imat će mjesto,
Piće njegovo bit će voda živa,
Ostalom bilju svjedočit će često:
Nakon patnje vječna nagrada biva.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.