Božica Jelušić | Ona ulazi u svoju šumu iz bajke

Šumor šume, stopa dječja, plava paprat usne.

Noć je meka šapa zečja i tama se zgusne.

Svoju bajku srce živi, mahovinu, bijelu kožu.

Zorom nebo prerezano na ocalnom nožu.

To je šuma od vremena, škrinja puna tajni.

Na obratnu stranu cestu k'o konopac sfrkneš.

Zaboravljaš prazno srce i bol porođajni.

Samo ideš lakonogo, medovinu srkneš.

Tko to samo jednom proba, kući se ne vraća.

Grivna gloga oko zgloba, od jagoda ručak.

Mrtvu vodu ispod panja div dlanom zahvaća.

Gdje je Luna počinula, asfodela stručak.

Što ne kažeš da te boli? Igla, konac, pribor.

Kad ti daju s dlana soli, ti riječ ne izusti.

Drijade ti vijenac pletu, miluje te Stribor:

U pravoj si šumi , dušo, samo vjeđe spusti...

4. lipnja 2024.

Flora Green

Fotografija: Dina Selimović