Bridge Hopkins | Sonet zanosa

Gledajuć' zvijezde na nebu sjajne
Anđela se ja, vile sjetim.
Brzinom munje tada pisat' stanem
Rime što nosim u sebi.

Ime Glasnika, Majke ona nosi,
Evanđelje su ćud joj i stas.
Lahor želim bit' u njezinoj kosi,
Liječi sve taj zvonki glas.

Afrodita se skriti pred njom može;
Meke ruke, oči te bajne,
Al' i predivan osmijeh, moj Bože!

Riječi su ove njoj dobro znane,
Iskočit ću ipak iz kože,
Ako sazna za osjećaje tajne...