Anica Miličević | Na kraju

Neka u tvojim koracima i odjeku muških potplata po izblijedjelom asfaltu sasvim nestane moga traga.
I sljedeći put kada vidiš neku bezveznu pticu
na nježnoj breskvi u tvome dvorištu,
s koje sam mlada i bosa brala prve plodove
Ti joj daj sav smijeh, sva guranja na tamnozelenome dvosjedu,
sve poništene karte Mostar-Sarajevo,
sve sačuvane bankovne priznanice i grafitne olovke
sve uspomene,
preširoki crni džemper, bakrorez starice s cigaretom i sve moje
da ponese na jug i ostavi na toplome vjetru i jutarnjem suncu
kao spomenik jednoj ljubavi
koja je tako lako mogla biti.