Kolumne

nedjelja, 17. ožujka 2024.

Vojtić Lorena | Inkognito

U pitanju je bio ogroman kompleks, neka velika tvornica. S prijateljicom se išla upisati na fakultet, ali je došlo do nepredviđenih poteškoća... Noseći ljubičastu periku, bila je sva odjevena u istu tu boju. Najednom se našla usred praznih soba, zidovi su bili ogoljeni, a sam koncept bez stolarije ili bilo kakvog interijera, doslovno kao propala investicija. Bila je nasilno oteta i zarobljena. Sve vrijeme iščekivanja znala je da ju namjeravaju pogubiti, i to čim prije. Smišljali su najozloglašenije načine mučenja, koji bi trebali biti djelotvorni. Unutrašnjost same zgrade - bila je nadograđena s još nekoliko manjih prostorija, a ona je uporno pokušavala umaknuti. Zanimljiva je činjenica da se neprestano vozila dizalom a čije tipke nisu bile u funkciji; tako da zapravo nije stizala na željeno odredište; odnosno najviši kat. Imala je osjećaj da se radilo o novoizgrađenom neboderu... Kad je nekako uspjela istrčati van, grad u kojem se zatekla bio je iznimno urbaniziran, prepun raznolikih vrsta arhitekture, fontana, zelenila. Vjerovala je da se radilo o prošlome stoljeću. Zrak je odisao posebnim dojmom prošlosti. Dobro se snalazila unutar ulica, iako je bježala, brzo trčeći i konstantno se osvrćući ne bi li ugledala prate li je oni monstrumi... Zatim su je u jednome trenu, pored pruge i željezničke postaje, presrele tri osobe, koje potječu iz istoga onog ukletog mjesta, iz kojega je jedva otišla; iako to tada nije spoznala. Ponudili su joj pomoć i snalaženje, pretpostavivši da je nova ondje. Dali su joj lažni identitet i prerušili je u drugu ličnost. Nije joj trebalo puno vremena da shvati kako se radi o prevarantima, ali je bilo suviše kasno. U konačnici su je vratili natrag i odmah vezali lancima. Iduća scena predstavlja trenutke njezina pogubljenja. Tu se budi...

 

- osma knjiga -

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.