Uz zahvalu za pristanak na ovaj razgovor, ima li još nešto što bismo trebali reći u uvodu razgovora, a da nismo naveli?
Legitimni ste predstavnik Roma i zamolili ste da vas ne zovu Ciganima.
Koliko god ja molio, uvijek će biti onih koji će to činiti iz raznih pobuda. Ono što je meni još važnije od toga - jest da sam postigao da to (barem javno) ne čine javne osobe, moje kolege i ostali javni dužnosnici i mislim da sam u tome uspio te da smo i kroz rad Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” uspjeli promijeniti percepciju javnosti o Romima kao zajednici.
U fokusu ste javnosti zbog svojih britkih politički poruka.
Moje poruke su britke, snažne, kontroverzne - kako god ih želite nazvati jer zastupam dvanaest nacionalnih manjina, a među njima i onu koja je najugroženija po svim kriterijima, istraživanjima, ali i pogledom na sama naselja gdje žive. Puno smo toga učinili po raznim osnovama i unaprijedili smo životne uvjete. S druge pak strane, tamo gdje stvari idu sporije ili se ne pomiču sa statusa quo – zamjetno je da odgovorni za to stanje nisu sretni kad ih se prozove. Odgovornost je i na romskoj zajednici, naravno. Međutim, do okršaja dođe kada javno prozovem određene lokalne dužnosnike koji nisu naviknuli da bi ih prozvao netko iz romske zajednice; i moram priznati da im je pomalo teško shvatiti da smo jednakopravni i da i mi možemo biti subjekt, a ne isključivo objekt u političkim procesima. Takva situacija nije se mogla zamisliti prije 2012. godine.
Izjavili ste: - Danas je općenito jako teško biti Rom. I prije nego što sam postao saborski zastupnik, sam sebi postavljao sam pitanje je li teže biti Rom ili opstati kao Rom. To govorim zato što od samoga početka postoje predrasude prema Romima.
Sada već mogu početi govoriti da je lakše biti Rom nego prije u Hrvatskoj jer je romska zajednica organizirana u Savezu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i svi znaju da imamo politički utjecaj. Često mi kažu kada reagiram na neke probleme - “e, znali smo da ćete se vi javiti” ili “rekao mi je onaj vaš da će vam se žaliti pa sam vas i očekivao”. Dakle, nije više nikome svejedno zakinuti pripadnika romske nacionalne manjine po bilo kojem pitanju i to je naše postignuće. Možda ne možemo spriječiti sve, ali će dva puta netko razmisliti prije negoli učini nešto što ne bi trebao prema zajednici ili pojedincu a samo zbog njegove nacionalne pripadnosti.
U Hrvatskoj ima 17 tisuća Roma, a samo je 20 posto njih riješilo svoje probleme. Gdje vidite rješenje?
Obrazovanje je broj jedan u tome procesu. Politička klima je druga pokretačka spona. Treća komponenta napretka leži u predanu radu, ali radu svih - institucija u suradnji sa zajednicom i koordinaciji toga rada. Često kažem da su pitanja romske zajednice slična pitanjima i svima ostalih - obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, zdravlje - ništa što tražimo nije nešto što svi građani ne bi trebali imati.
Istaknuli ste: - Procjenjuje se da su prvi Romi na područje Hrvatske, odnosno Dubrovnika, došli još u 14. stoljeću. Romi su prihvatili i običaje i kulturu u svim zemljama u koje su došli. Mijenjaju imena i prezimena kako bi opstali u ovom društvu koje im ne pruža ni minimum. Nije dovoljno nekome omogućiti školovanje ako mu se poslije neće otvoriti mogućnost zapošljavanja. Nas Roma ima oko 25 milijuna u Europi i nemamo svoju matičnu državu, ali unatoč diskriminaciji i predrasudama, opstajemo. Što ne čini, a trebala bi činiti, Vlada RH za pomoć Romima?
Vlada je od 2016. naovamo učinila puno jer se dosljedno provodi Operativni program za romsku nacionalnu manjinu i svim nižim razinama poslala je signal da rade svoj posao. To je ono na što mislim kada kažem politička klima ili volja. I ne treba oko toga dvojiti - bez predsjednika Vlade i njegovih poruka toga ne bi bilo. Ono što bi Vlada još trebala jest to da se sve promjene brže odvijaju i upravo je to moja jedina zamjerka. Smjer je dobar samo valja ubrzati procese. Međutim vidjeli ste što nas je sve zadesilo u ovome mandatu - od pandemije, nevremena, inflacije, ulaska u eurozonu, rata u Ukrajini, raznih drugih prijetnji. Ovo je zbog toga najduži mandat jer kad pogledate što se sve dogodilo od 2020. ili 2016. naovamo - imate osjećaj kao da je prošlo nekoliko desetljeća, a ne dva mandata.
Boli Vas što se veći broj Roma srami izjasniti da su Romi. Jednom ste prigodom izjavili:
U Pitomači, gdje se zna da žive naši Romi, oni se ne deklariraju kao Romi, već kao Hrvati. Zbog toga moj tim i ja pripremamo projekt s osvrtom na popis stanovništva iz 2021. godine kako bismo dobili uvid u to koliko Roma živi u Hrvatskoj. Prema našoj evidenciji nema nas samo 17 tisuća, već između 38 i 44 tisuće. Na žalost, postoji jako puno Roma koji se boje i srame svoje nacionalnosti te se deklariraju kao Hrvati, a mislim da je to opasno za sve. Naime, živimo u 21. stoljeću i demokratskom sustavu koji podrazumijeva velike slobode te smatram da ne bi trebala postajati nikakva bojazan da se deklarirate onim što zapravo jeste.
Ima li pomaka glede te inicijative?
Ima pomaka, ali ja sam očekivao više naših žitelja na popisu stanovništva. Zasigurno u naravi ima više Roma nego u službenom popisu, ali također vidite da nam je to bio zadnji popis, što je u biti dobro jer ćemo kroz par godina imati uvijek aktualne podatke i nećemo morati čekati ažuriranje popisa. Romska je zajednica jedina manjinska zajednica koja bilježi rast i u ovim demografskim okolnostima to moramo koristiti kao prednost s obzirom na nedostatak radne snage; stoga smatramo da romsku zajednicu treba što više integrirati i uključiti u redoviti život. Mnogi to ne vide, ali zajednici treba što više izaći ususret, posebno kada govorimo o stambenom zbrinjavanju. I to se naravno ne odnosi samo na Rome, moramo iskoristiti sve potencijalne stambene prostore koje država ima u vlasništvu i trebalo bi „natjerati“ jedinice lokalne samouprave da učine više. U Dardi u Slavoniji izgrađeno je 87 dvodomki te to naselje funkcionira i uredno izgleda. Kada ljudima date priliku oni će je iskoristiti, posebno mladi, a još više mlade Romkinje.
Ne mogu ne pitati zašto Romi mahom skupljaju staro željezo?
Toga je sve manje i to je prije bio jedan dobar način za preživljavanje; rekao bih čak i društveno koristan način zbrinjavanja otpada jer su svi ti materijali reciklirani zahvaljujući onima koji su se time bavili. Sigurno da su bavljenjem s tim izbjegli i mnoge druge prepreke koje bi kao Romi imali pri redovnom zapošljavanju koje i danas imamo. Još uvijek postoje pojedinci koji će radije dati priliku stranom radniku s Dalekog istoka negoli Romu te imamo i očite primjere za tu tvrdnju – primjerice, pomoćna djelatnica čistačica u jednoj međimurskoj školi. Sada imamo Rome na raznim pozicijama i toga će biti sve više jer smo značajno povećali broj studentica i studenata; više nego dvostruko, a također smo i stipendije i više nego poduplali.
Izuzetni su Vaši napori za obrazovanje Roma.
Učinili ste nevjerojatne stvari za promjenu slike o Romima te izdali prvi Hrvatsko – romski rječnik. Skupili ste i ukoričili romske poslovice te se zalažete i za druge pozitivne aktivnosti…
Točno, izuzetno se revnosno zalažemo za obrazovanje. Najviše problema još uvijek imamo na razini predškola za izdvojena naselja i sporije integracije te jezičnih prepreka, ali i na tome se uporno radi. Za obrazovanje pokušavamo dati sve od sebe - učeničke i studentske stipendije, upisne kvote i pozitivnu diskriminaciju, razne dodatne financijske poticaje, dijelimo laptope, organiziramo kongrese mladih Roma, svakome damo priliku da radi u Savezu, pomažemo im na razne načine - formalne i neformalne; plaćamo školarine, doškolovanje, tečajeve, razgovaramo s poslodavcima. Nema toga što ne poduzimamo, ali ti će se rezultati vidjeti za petnaest, dvadeset ili pak pedesetak godina, ali će se zasigurno vidjeti.
Nažalost i dalje imamo primjere zlostavljanja Roma.
Imamo, doista! Od verbalnog do fizičkog zlostavljanja. To se zbiva i unutar zajednice. Taj nemili fenomen zapažamo i u relaciji od zajednice prema van te unutar obitelji, nažalost. Imamo i kamatarenje i razne oblike obiteljskog i seksualnog nasilja. I zloupotrebu droga i alkohola. Protiv toga svega paralelno se borimo i upozoravamo. Vidite da je u Koprivničko-križevačkoj županiji netko srušio cijelo jedno naselje, odnosno šupe u kojima su živjeli Romi - te i taj problem pokušavamo riješiti te stambeno zbrinuti potrebite. No, za to još nitko nije odgovarao.
Uz Rome se veže teza da imaju puno djece. Da se „uzimaju“ dok su još djeca... Što se promijenilo glede tog fenomena?
Sve je povezano. Mladi i obrazovani nemaju takve prakse. Neke starije generacije da. Tu je opet ključno obrazovanje. Ne treba generalizirati. Ima nas svakakvih. Čini se da je to sve više izuzetak, a ne pravilo kao nekada.
Jeste li zadovoljni Vladom premijera Plenkovića?
Jesam. I to ne govorim iz ideoloških razloga već zbog činjenice da je za nas učinjeno više nego bilo kad - od neovisnosti pa do današnjih dana. Ako me pitate na koje točno realizacije aludiram – uputio bih vas na uvid u Operativi program Vlade Republike Hrvatske za nacionalne manjine. Uz neke sitne iznimke, sve što tamo piše ujedno je i odrađeno. I to je najbolji način. Transparentno. Valja sustavno raditi, a nadam se da ćemo ubrzo imati i treći Vladin Operativni program za nacionalne manjine da zaokružimo sve što smo pokrenuli od 2016. godine pa dosad.
Iako su Vas mnogi već to pitali ne mogu ne prenijeti isto pitanje. Reagirali ste na naziv predstave “Ciganin, ali najljepši” rekavši da naziv predstave i motivi u njoj pridonose stereotipiziranju Roma koji naziv “ciganin” smatraju uvredljivim. Nakon brojnih reakcija – je li vam žao što ste tako reagirali ili smatrate da je dobro da ste otvorili javnu polemiku o ovome?
Ne bih to više komentirao.
Vrijeđaju li Vas uzvici: „Mamiću, cigane“?
I taj nemili poklič sve manje čujete, a nakon ovih zadnjih izbora u Dinamu - to će biti stvar prošlosti. Barem se nadam. Ma ta razina komunikacije nije više nikome zanimljiva osim najmarginalnijim dijelovima društva.
Žena Vam je Hrvatica, kako su Vas njezini prihvatili?
Pa pojedinci, zapravo, u prvi tren nisu ni znali. Pokatkad je bilo suzdržavanja, ali budući da je supruga Zagorka, više su bili razočarani da nisam obožavatelj vina te da nisam od neke pomoći u vinogradu.
U JNA ste imali čin kapetana, ostali ste u Republici Hrvatskoj, na karate turnirima zastupali boje Hrvatske.
Logično. Određene me grupacije, iz samo njima poznatih pobuda, žele prikazati kao nešto što nisam. Radio sam profesionalno kao i mnogi tada u vojsci, prije i poslije toga bavio sam se sportom na svim razinama. Hrvatsku smo zastavu nosili na međunarodne turnire i sada je sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” zajedno s romskom zastavom nosimo kada putujemo.
Imate li neku temu koju nisam dotaknuo a rado biste odgovorili na to?
Nema. S obzirom na to da se ovaj tjedan raspušta Hrvatski sabor, zahvalio bih svima koji su sudjelovali u provedbi Operativnog programa za nacionalne manjine u ovome mandatu - od premijera i ministara do raznih službenika. Zahvalio bih se na kontinuiranoj podršci SRRH “KALI SARA” i članstvu koje me predlaže da odradim još jedan mandat te da tijekom mandata završimo sve projekte. Naravno, zahvaljujem i vama novinarima koji svesrdno pratite naš rad, i konačno, zahvale upućujem i svojoj obitelji. Hvala.
Nikola Šimić Tonin
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.