Ivica Kesić | Krvava pjena Mrtvog mora

Dolinu Jordana još potresa kletva:

„Krv Njegova na nas i na djecu našu“,

svježih pokoljenja priprema se žetva,

četiri jahača stazom smrti jašu.

Arka tužno trune navrh Ararata,

oklop srca ljudskih omekšala nije;

bez milosti opet puca brat na brata,

u brazde se ratne nova mržnja sije.

Sodoma razvratna i crna Gomora

na obale jada isplivaše davno,

ljudskost ih zamijeni na dnu Mrtvog mora,

na zlo nasukana potonu neslavno.

Jel' ti dosta Sione prolivenih suza

i dječijom krvlju zalivenih zora,

što ih na oltaru gladnih ratnih muza

proguta krvava pjena Mrtvog mora?

Pogriješi li Noa kad prokune bijesno

od potomka Hama sina Kanaana

pa braći rođenoj otad posta tijesno

na obje obale turobnog Jordana?

Ono što se desi od postanka svijeta,

mudraci u knjige zapisaše stare.

Nepravdom vođena sila je prokleta,

kad se teške kletve iz Pisma ostvare.