Petra Podhorsky | Elino tkanje snova ili živi danas

  

Ljudi su počeli neopazice, malo po malo, odlaziti na Vječna počivališta. Bez reda, mladi, stari i oni između. Među njima je bila i naša Ela. Ona se bavila tkanjem, na puno je izložbi nastupala (samostalnih ili skupnih), bezbroj niti je prošlo kroz njezine prste.

Ponekad smo išli na izložbe, ne znajući da su pretposljednje, posljednje. I tamo bi bile Eline tvorevine, visile bi od poda do stropa kao veliki šareni zidovi satkani od njezinih snova.

Ne zavaravajte se da su važne samo šare. Treba jako dobro poznavati tehniku projektiranja, snovanja osnove i potke. Treba isprobati kako će se slagati, sjediniti.

Znam, jer poznajem tkanje, no bilo je zahtjevno za mene, bila sam premlada, prenestrpljiva. Nisam znala da je tkanje zapravo veoma slično životu – nekad planirano, nekad slučajno dobro ispadne, lijepo i skladno, a nekad se sve raspadne.

Mi smo nastavili sa svojim životima: s poslom, sviranjem, rock- koncertima, s glumom, pisanjem i plesom, tečajevima znakovnog jezika. Nastavili smo brinuti svoje male ili velike brige. Znam da ćemo to raditi sve dok i mi ne odemo kao i Ela. Samo nas ljubav prema stvaranju i prema najbližima drži da ustrajemo.

Danas je Sveti Nikola i imam samo jednu želju. Neka svatko za sebe zamoli i zahvali. Neka svatko učini najbolje kako zna da bi ga pamtili po nečemu kao što je Zvučni zid, ili Šareni zid, ili Zid u pokretu.

Mali Vid, koji boluje osam godina od raka, od svetog je Nikole molio igrice, a na kraju je zatražio čokolade i sokova i za njega, i za Krampusa. Dijete je mudro prihvatilo i dobro i zlo, pomirilo se sa Zlim i čeka ga spreman – s hranom, otvorenim i velikim srcem i željama koje nisu ispunjene, no i željama koje su ispunjene istog trena kada ih je zaželio.

On to zna i predlaže roditeljima za godišnjicu braka večeru i šampanjac. Jedanaestogodišnjak koji osam godina boluje od raka zna kako se treba ponašati, ophoditi se prema ljudima, zna kako treba živjeti, i uči to i nas.

Obratite već danas pozornost na ljude koje odmah ne primijetite, na koje rijetko mislite, ali kada se o njima zamislite, znajte: oni su tu samo u prolazu da bi vas nešto naučili. Čak i oni bučni, naporni i zahtjevni, neodgovorni i nemarni, uče nas nečemu.

Dočekajte ove blagdane oboružani mirom i strpljenjem, nadom i vjerom da se baš sve odvija kako treba.

Vaša Petra