Kristijan Modrušan | Concerto naturale

   

Kontrast sive

na purpurnom nebu,

crta horizonta žuta.
 

Podno njega, teče,
 šušti voda,
proplancima luta.

Vjetar talasa povitu travu,
krošnje umorna granja. 

Luna polako promalja glavu,
nestaje svjetlost danja.
 

Studen se brdima ćuti vrletima oštrim, glatkim. Šušanj visokih gnijezda
- gle!- ptići sniju snom slatkim. 

Miris vrijesa i ruža odiše sneno dolinom aromom dalekih kraja vezujuć se s tišinom. 

U mraku prirode tihe
tek gdjegdje trepeću oči. 

To zvijezde govore, kratko:

Uživaj u igrama noći