Marijana Mrvoš | sjetila sam se...

ptice što je svila gnijezdo oko mojega srca

bilo je meko i nježno

kao tvoja kosa plava ljubavi

mirisalo je na jabuke s cimetom

kao tvoji dlanovi ljubavi

šuškalo je kao jato vrabaca ujutro

kao tvoji konsonanti dok pričaš o djevojci

tako lijepoj da si mislio da postoji samo u snu

dok je nisi sreo na stanici zamišljenu

s osmijehom u hlačama boje Neretve

znao si da je tvoja

odmah si svio gnijezdo oko njena srca

bio si mek i nježan

mirisao si na pečene jabuke s cimetom

šuškao najljepše romanse

i ona se zaljubila

i on se zaljubio

i priča traje 

i danas i danas i danas