Gordana Igrec | Gospođa starica

 

Nosila je štap od trešnjina drva

sa drškom od ebanovine tako dostojanstveno

kako i priliči starosti od 96 godina.

Nigdje savijena nigdje pogurena

uspravna k'o svijeća. Bila je najljepša starica

uvijek sa frizurom i dotjerana, najljepše od sviju

na malom užitku od okupljanja i kavice.

Plemenite crte lica postale su još plemenitije,

a kosa je bila gusta kao i u 50-toj.

Još je kačkala i plela za svoje unuke i djecu

svojih prijatljica. Bila je tiho razigrano sretna

kao djevojka i to je prenosila

na druge. U društvu je još uvijek najtečnije pričala

i uvijek je imala što za reći. Promatrajući je iz prikrajka

kako zapjeva dok plete moglo se samo reći kako starost

može biti lijepa. A u jutro? Svako jutro prije doručka vježbala je.

i čekala svoje jedino zlato, svoju unučicu da dođe s doručkom.

Ni na što se nije žalila. Nije bila od onih koji kvare atmosferu.

Party breakerica nije bila.Previše je voljela život da bi zanovijetala.