Lorena Vojtić | Summa summarum

 

Ona više nije

ista osoba, 

i nikad ponovno 

neće biti ono 

što je bila -

jer uistinu 

ne zna tko je,

i koja joj je 

životna misija.

Njezina su jutra 

buđenje iz 

beskonačnog trajanja 

jučerašnjeg dana,

upravo ondje 

gdje nitko 

ne upire

svoj pogled

da bi se uvjerio -

kako diše toliko

premorena duša.

Funkcionira

naizgled 

besprijekorno,

brojeći tuđe 

pogreške, 

snatrenja 

i raspuknute snove,

a pritom 

zanemarujući 

vlastite emocije,

važnost spontanog 

osmijeha i 

potisnuta sjećanja 

koji odišu 

nezaboravnim 

vremenima.

Ta žena 

što nosi 

novo prezime,

sjetna je 

refleksija sjena 

koju more 

fragmentirani snovi,

otužni zapisi 

stihovanja

i potresne 

dosjetke razbora.

Možda

zapravo vapi

za dubljim 

razumijevanjem...

- sedma knjiga -