Kolumne

srijeda, 10. svibnja 2023.

Jelena Miškić | Skarabej i Vestalka


Za života sahranila sam u sebi,
Armade živih i neživih duša,
Ta tko me pitao ima li mjesta,
Na vječnom ognjištu optimizma.
Nitko.
Za tako malo vremena,
Zauvijek sam poslala niz Aheront,
Legije ljubavi, cijele flote suhih suza,
Mramornih očiju, porculanske puti,
Uz jedan zlatan novčić pod jezikom,
Toliko nek im se nađe.
Al' tebi ne pokazah put,
Dovoljne bijahu zvijezde,
Malo sreće kako kažeš,
Nekoliko dana sna,
I tišina glazbe.
Dovoljna je bila,
Vječna, stalna, neprekidna, neugasla,
Vatra. Čisti oganj,
Koliko te zavoljeh.
Za života sahranila sam u kovčezima,
Bezbroj verzija same sebe.
Ostala je tek jedna. Vestalka za Skarabeja.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.