Davor Janković | Tratinčica

I kod ljudi i kod cvijeća 

neke stvari isto stoje...

Raskoš, slava mnoge krase...

A neki... i pokazati se boje...

Odjenula se ruža krasno...

Ljiljan... k'o da kralj je svijeta...

A poneki cvijetak mali

u skromnosti tiho cvjeta...

I ti, cvijete mali,

tako tih si, skroman, sjetan...

K'o da zbog sveg drugog cvijeća

baš ti ne možeš biti sretan!

Ali eto... ja baš volim

tvoju žuto-bijelu boju,

dok 'sred sjaja i bogatstva

pričaš priču malu svoju...

I... kao da se jutros čudiš

što zastadoh, i tebe gledam...

Malen si... a tako sladak...

i ja gaziti te nikom ne dam...

O da, volim volim...

cvijetak mali, njeg've snove...

On sunce voli kao i ja...

I... tratinčica on se zove...