Kiša će.
Oblaci sjetni, turobni oblikuju siječanjsko nebo
u špilju.
Vise nadamnom tuge.
Stalaktiti izgubljenih ljubavi,
smisla i vremena.
Stihovima se zaogrćem
tražeći zaklon,
šarenim kišobranom dozivam
proljeće, zumbule
i ruke. Tvoje tople, sigurne ruke.
A njih nema.
Usamljenost se kotrlja niz obraze.
Kaplje u stalagmite,
hladne,
kristalne,
prekrasne,
baš kao i neuzvraćena ljubav.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.