Ivica Kesić | Kći kmena i mora

U tvojoj kosi mirisi lavande,

u očima dašak maestrala;

duša puna najljepših vrlina

što ti ih je ruka Božja dala.

Dok se more ljubi sa kamenom,

pod grudima gordo srce bije,

urešeno sa križa znamenom

u kojem ti krv predaka vrije.

Otac i mati krepostima svojim

u dušu ti vjeru usadiše

što tvrđa je i od ljute stijene;

djedovi im takvu ostaviše.

Želim da te žarko sunce  ljubi

i radosna svane svaka zora.

Hodi stazom od ruža i smilja

ti ponosna kćeri kamena i mora.